Prati nas

Zdravlje

Liječnici savjetuju: Ovako se koristi marihuana

Ni u Hrvatskoj ne manjka javnih osoba koje su proteklih desetljeća jedva izlazile iz oblaka opojnog dima pa danas putem medija ohrabreni govore kako zapravo liječe zdravstvene probleme koje su u međuvremenu otkrili.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Žene koje puše travu
foto: BigStock

Ljubitelji marihuane konačno dolaze na svoje – proces legalizacije „trave“ u medicinske svrhe događa se gotovo u cijelom razvijenom svijetu, a zagovornici tvrde da nema bolesti kod koje ovaj zeleniš ne pomaže. U pokret su se priključili i bolesni i zdravi; prvi jer se stvarno nadaju zdravlju, a drugi žele ušićariti osobnu pobjedu – zapaliti “frulu” bez da ih iza ugla vreba policajac pa prekršajni sud.

Ni u Hrvatskoj ne manjka javnih osoba koje su proteklih desetljeća jedva izlazile iz oblaka opojnog dima pa danas putem medija ohrabreni govore kako zapravo liječe zdravstvene probleme koje su u međuvremenu otkrili. No liječnici upozoravaju da medicinsku marihuanu ne bi trebalo pušiti i da njene dobrobiti, ako postoje, u tijelo ulaze s krive strane.


Da je marihuana doista opasna stvar za ljudska pluća tvrde brojni liječnici koji ističu da u njenom dimu ima sijaset opasnih tvari koje susrećemo i u dimu duhana. I zato dr. Michael Korgan, ravnatelj kanadskog Centra za integrativnu medicinu tvrdi da bi se medicinska marihuana trebala unositi rektalno, dakle kroz stražnjicu u obliku čepića.

Na taj se način apsorbira puno više aktivne tvari, bez uništavanja pluća. „Danas imamo puno proizvoda i načina unosa. Pušenje je zastarjelo i slabo je klinički primjenjivo“, misli Korgan.

I Liječnička komora Kanade poručuje da se protivi udisanju bilo kakvog dima. Većina liječnika odbija sudjelovati u kampanji za legalizaciju, jer smatra da nema kvalitetnih dokaza o djelotvornosti. Pulmolozi su nešto manje suzdržani i mahom poručuju da je štetnosti pušenja moraju ući u računicu kod legalizacije.

Kanada će ovog mjeseca razmatrati zakon o legalizaciji marihuane koja bi nadišla medicinske okvire pa se već nagađa kako će od 1. srpnja dozvoliti njenu rekreativnu uporabu. Vladajući premijera Justina Trudeaua poručuju da prvenstveno žele srušiti crno tržište trave na kojem se obrću ogromni novci.

.

Zdravlje

Dolaze nove vrste cjepiva. Koje su njihove prednosti i mane?

I prije pandemije COVID-19 znanstvena zajednica raspravljala je o genetski baziranom cjepivu. No s njim i dolaze rizici koje znanstvenici pokušavaju poništiti prije nego takav lijek uđe u primjenu.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Virusi su prodrli u organizam i u stanju su razmnožavati se u stanicama. U nekima oni ponekad, ali ne uvijek, izazovu bolest. Imunosistem može prepoznati virus i napadnute stanice i odstraniti ih obrambenom reakcijom. To imunosistemu uspijeva kod najvećeg broja virusa, ali ne kod svih – izuzetak je, recimo, HIV, piše Deutsche Welle.

Što je obično cjepivo?

Uobičajena cjepiva podrazumijevaju unošenje oslabljenih ili umrtvljenih izazivača bolesti, ili njihovih dijelova, u organizam. Prema važećem medicinskom učenju, imunosistem reagira na strana tijela antitijelima i pamti taj odgovor u “memorijske stanice”. Tako organizam u sljedećem susretu s virusom reagira bolje i efektivnije, pa se virusna infekcija sprječava ili u najmanju ruku bivaju spriječeni teži oblici bolesti. To znači da tijelo postaje imuno. U kojoj mjeri i koliko to traje – to zavisi od više faktora.


Što su cjepiva zasnovana na DNK i RNK?

Ovakva cjepiva sadrže genetske informacije izazivača bolesti. Stanice organizma u koje se unese cjepivo prevode te informacije u proteine. Bezazleni dijelovi virusa također izazivaju obrambeni odgovor imunosistema. Tako organizam i poslije ovog cjepiva može brže reagirati na pravi virus.

Cjepivo na bazi RNK – ribonukleinske kiseline – se unosi u organizam u obliku takozvane “informacijske RNK”, koja sadrži neku vrstu uputstva za izgradnju antigena, proteina koji provociraju odgovor imunosistema.

Cjepiva na bazi DNK – dezoksiribonukleinske kiseline – funkcioniraju slično, ali molekule DNK moraju najprije prodrijeti u jezgro stanice da bi ih “informacijska RNK” prepoznala i potom tu poruku iznijela iz stanične jezgre.

Prednosti ovih cjepiva su mogućnost proizvodnje veće količine u kratkom vremenu i uz manje mjere sigurnosti – za proizvodnju nije potreban uzročnik ili njegovi dijelovi. I cijepljenje je jednostavnije, obavlja se takozvanim “pištoljima za cijepljenje”.

Rizici koje donose ovakva cjepiva

Cjepiva zasnovana na DNK sa sobom nose teoretski mogućnost da unošenjem stranog genetskog materijala u stanicu on prodre u genetski materijal, genom, same stanice. Moguće posljedice su pojačano formiranje tumora ili autoimunih bolesti. No dosada obimna ispitivanja na životinjama nisu potvrdila ovu mogućnost.

Nasuprot tome, cjepivo bazirano na RNK ne prodire u staničnu jezgru pa ne postoji ni teorijska opasnost da bude integrirana u genom stanice domaćina. Teoretski je ipak moguće da virusi koji su prisutni u stanici “prepišu” RNK u DNK i tako ipak dospiju u genetsku strukturu domaćina. Do sada takav proces nije zabilježen.

Svi ovi teoretski rizici, koji dosada nisu zabilježeni u praksi, odnose se na manji broj stanica u organizmu, a ne na genom čovjeka koji je cijepljen. Tvrdnja da ovakva cjepiva utiču na čovjekov genom je netočna.

Ovakva cjepiva su relativno nestabilna i moraju se stabilizirati, a osim toga, potrebne su im transportne tvari, primjerice nanočestice. Neželjeni učinci nisu dovoljno ispitani, ali prije izdavanja dozvole za proizvodnju i ovi aspekti se moraju istražiti u velikim kliničkim ispitivanjima.

Kakva su iskustva?

Do sada ni jedno cjepivo, bazirana na DNK i RNK, nije dobilo dozvolu za primjenu na ljudima. Više njih se nalazi na kliničkom ispitivanju – tu se cjepivo daje dobrovoljcima. Za cijepljenje životinja nekoliko ovakvih preparata je već dobilo dozvolu.

U Europskoj uniji je moguće da se dozvola dobije za cijeli prostor Unije, ako se traži dozvola za primjenu cjepiva od Europske agencije za lijekove (EMA). Dvije države članice preuzimaju u ime svih ocjenu cjepiva. U Njemačkoj je nadležan Institut Paul Erlih (PEI) pri Saveznom institutu za cjepiva i biomedicinske lijekove.

Trenutno se radi i na drugim vrstama cjepiva. Tako se primjerice bjelančevine uzročnika upotrebljavaju kao antigen. Postoje i takozvana vektorska cjepiva. Ona koriste bezopasne viruse da bi izazvale odgovor imunološkog sustava u čovjeku, piše DW.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP