Prati nas

Vijesti

Država uvozi radnu snagu, a umirovljenike tjera u radnu ilegalu

Želimo zaustaviti non-stop guranje starije populacije u ilegalu jer oni rade i sada – kuhaju, peru, čiste, čuvaju djecu, pletu, prodaju. Većina radi na crno i žive u svojevrsnoj ilegali i u strahu.

Objavljeno

|

foto: BigStock

Đakovčanka Dubravka M. (60) od prije dvije godine u prijevremenoj je mirovini. Voljna je i dalje raditi, no u ovoj kategoriji umirovljenika to nije moguće, piše Glas Slavonije.

„Ovo pitanje regulirano je za sve druge skupine, svi mogu raditi osim mene zato što sam u prijevremenoj mirovini, a nisam u nju otišla svojom, nego voljom poslodavca. Ispada da ja sa 60 godina ne mogu raditi u mirovini, a onaj sa 65 može“, žali se Đakovčanka i dodaje da raditi mogu i oni u starosnoj, invalidskoj i braniteljskoj mirovini.


„Osim, što je ova kategorija natjerana da ode u prijevremenu mirovinu te kažnjena umanjenim iznosima takve mirovine, kažnjena je i ovom diskriminacijom ustege prava na rad“, kaže Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS). U praksi mnoštvo umirovljenika radi na crno pa se kroz kvalitetnije rješenje ove problematike rješava i siva zona. Najkritičniji upozoravaju da umirovljenici postaju konkurencija mladim i mlađim generacijama na tržištu rada, no umirovljeničke udruge i sindikati to odbacuju. Iritira ih što država podiže kvote uvoznih radnika – sada je ta kvota podignuta na 35.500 stranaca, a među ovom populacijom, ističu, itekako je radnog žara, znanja i iskustva.

Prema podacima HZMO-a, korisnika starosne mirovine, ostvarene prema općem propisu, koji ne gube pravo na mirovinu, niti im se obustavlja njezina isplata ako se zaposle i rade do polovice punog radnog vremena, zaključno s krajem svibnja, bilo je 4651. Što se tiče korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (djelomični gubitak radne sposobnosti) ostvarene prema općem propisu, a zaključno s 31. svibnja, je 5253, ističu u HZMO-u.

Znači, u mirovini, a bez obustave njezine isplate, trenutno radi manje od 10.000 umirovljenika što predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović ocjenjuje niskom razinom zaposlenosti među starijim osobama. Pravo svih umirovljenika na rad, pa i onih u prijevremenoj mirovini, SUH i Matica umirovljenika istaknuli su kao jedan od zahtjeva za mirovinsku reformu.

“To bi značio rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja. U slučaju nastavka diskriminatornog isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad, osobito stoga što je u Hrvatskoj vrlo niska stopa radne aktivnosti starijih osoba, još više će bujati rad na crno. K tome, nema vjerodostojnog opravdanja isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad naspram omogućenog rada za tzv. starosne umirovljenike jer prijevremeni imaju četiri godine staža i plaćanja doprinosa više nego starosni umirovljenici, a prosječno su mlađi 8 godina. Naposljetku, Hrvatska bi umjesto prekarnog rada za mlađe radnike, mogla dopuniti potrebe tržišta za takvim oblicima rada zapošljavanjem umirovljenika, umjesto uvozom radne snage“, navode u zahtjevima u ime Matice i Sindikata umirovljenika njihove predsjednice Višnja Fortuna i Jasna A. Petrović.

„Želimo zaustaviti non-stop guranje starije populacije u ilegalu jer oni rade i sada – kuhaju, peru, čiste, čuvaju djecu, pletu, prodaju. Većina radi na crno i žive u svojevrsnoj ilegali i u strahu. Motiv nam je da oni koji su dostojanteno zaradili svoj staž i mirovinu ne trebaju se osjećati kao kriminalci ako rade. Treba im omogućiti rad kao i u drugim zemljama“, kaže Petrović za Glas Slavonije.

.

Vijesti

‘Makarski umirovljenici gladuju. Svi osim povlaštenih su ugroženi. Nešto se mora hitno učiniti!’

Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno.

Objavljeno

|

Autor

Zašto su ljudi siromašni?

Kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, od kojih se dnevno može zaraditi barem 20 kuna za kruh i mlijeko, postalo je, nažalost, hrvatska realnost, i to nezaposlenih, socijalnih slučajeva, zaposlenih s malim primanjima i – najžalosnije – umirovljenika, koji su svoj cijeli radni vijek radili misleći da će se na koncu, kad odu u mirovinu, moći pošteno odmoriti, piše Slobodna Dalmacija.

Ovakva je slika, kao i u većini hrvatskih gradova, vidljiva i u turistički razvijenoj Makarskoj, u kojoj nema svatko sreće zarađivati na iznajmljivanju apartmana ili uživati u pristojnoj mirovini.


Granica siromaštva

 “Umirovljenici u Makarskoj žive u dosta nepovoljnoj situaciji jer od njih 1500, 1000 ih ima mirovine manje od 2500 kuna, pa ih čak 800 prima mirovine od oko 1600 kuna, a dosta ih je s najmanjim mirovinama od 700 kuna”, kaže predsjednik makarskog ogranka Hrvatske stranke umirovljenika Milan Grbavac.

“Granica siromaštva lani je iznosila 2320 kuna, tako da u Makarskoj 1200 umirovljenika živi ispod praga ljudskog dostojanstva, a s druge strane, ima ih 70 s povlaštenim mirovinama i do 12 tisuća kuna. Prema hrvatskom Zakonu, košarica za četveročlanu obitelj iznosi 4500 kuna, a za dvočlanu 2300 kuna, pa je prema brojkama jasno kako živi bračni par umirovljenika. Jadno i bijedno, kako nitko ne zaslužuje nakon četiri desetljeća radnog vijeka”, govori Grbavac, dodavši da se umirovljenici koji imaju svoje apartmane malo ‘pokriju’, a neki i rade na pola radnog vremena, posebno bivši policajci ili vojnici koji su relativno mladi otišli u mirovinu.

Rade na crno da bi preživjeli

Kako kaže, mnogo makarskih umirovljenika radi na crno, i to sve poslove, od čišćenja apartmana, stanova i kafića, do čuvanja djece i na bauštelama, bave se svim i svačim samo kako bi mogli preživjeti.

“Do sada su prilikom rada nakon umirovljenja morali zamrzavati mirovinu, a sada zakonski više ne moraju, ali im se skida dio mirovine ako rade četiri sata dnevno ili 20 tjedno, primjerice s 2000 na 1940 kuna. S obzirom na to da na tržištu manjka radne snage, dosta umirovljenika rade i kao vozači autobusa”, kaže Grbavac, te napominje da su najkritičniji umirovljenici koji su bolesni jer mjesečna mirovina od 2200 kuna nije dostatna ni za život, a kamoli za lijekove.

Makarska (foto: Maria Butyrina/Unsplash)

Bježe od prijatelja, jer nemaju za kavu

„”Primjerice, moja mjesečna mirovina iznosi 2400 kuna, od čega dopunsko zdravstveno osiguranje plaćam 80 kuna, a 454 kune svakog mjeseca potrošim za lijekove, što je gotovo petina mirovine i to nije dostatno za život. Događa se da na ulici sretnete prijatelja ili kolegu umirovljenika i doslovno bježite od njega jer nemate ni za kavu”, govori Grbavac za Slobodnu.

Napominje i da Makarska kao grad ne vodi računa o svojim umirovljenicima, koji su božićnicu nakon šest godina pauze počeli dobivati za vrijeme bivšega gradonačelnika Tončija Bilića. Ove se godine tako božićnica od 200 kuna dijelila umirovljenicima čija mjesečna primanja ne prelaze 3500 kuna, pa su oni s 1200 i 3500 kuna mirovine dobili poklon-bon u istom iznosu, što nije dobra raspodjela.

Preživljavanje magijom

“Kako živimo? Ne znam ni ja kojom magijom. Makarski umirovljenici uglavnom hranu kupuju na akcijama i pomno prate u kojim se trgovačkim lancima one odvijaju, a usput, primjerice, na tržnici besplatno uzimaju oštećeno voće i povrće pred kraj radnog vremena. Većina umirovljenika srami se svojeg financijskog stanja, pa nerijetko plastične boce iz kontejnera kupe i umirovljeni profesori, ali to je danas neminovno”, govori Grbavac, kojega općenito ljuti omjer povlaštenih i radničkih mirovina, odnosno 30 posto radničkih i 70 povlaštenih, čijim je umirovljenicima prosjek rada bio sedam godina, što se, kako tvrdi, u većini slučajeva odnosi na saborske zastupnike i suce.

“U zadnje dvije godine povlaštene su mirovine u prosjeku porasle za više od 1000 kuna, a radničke nisu, dok s druge strane u našem gradu jedva životare umirovljenici koji primaju mjesečne mirovine od 700 kuna, a uglavnom je riječ o ljudima koji su se razboljeli nakon 13 ili 14 godina rada i onda su otišli u invalidsku mirovinu. U Makarskoj je prosjek mirovine bio 2300 kuna i pokazalo se da nam je ekonomija najgora u cijeloj regiji. Znači, nakon 40 godina rintanja i u 61. godini života čovjek ode u mirovinu, i ne da krpa kraj s krajem ili živi od 1. do 1., nego životari prvih 10 dana, a ostalih 20 dana gladuje.”

“Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno”, zaključuje Grbavac za Slobodnu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP