Prati nas

Mozaik

Jesmo li imali sjajno djetinjstvo ili sami sebi lažemo?

Mislite li da je bilo baš tako divno? Rođen sam u četrdesetima i sjećam izvjesne količine brutalnosti i nasilja, gotovo svaka odrasla osoba je imala pravo vrijeđati vas. Bilo je puno roditelja alkoholičara i tako dalje.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

screenshot: TVMyCentury

Portal The Vintage News (Vijesti iz prošlosti, eng.) objavio je fotografiju dječaka s klikerima (pikulama, frenjama, špekulama) iz šezdesetih godina prošlog stoljeća uz navod: „Bez mobilnih telefona, tableta, interneta. Ovo je sretno djetinjstvo!“ Fotografija je podijeljena gotovo 6 tisuća puta na Facebooku, no nas su zanimali komentari ispod nje, njih čak 14 tisuća. Prenosimo one najzanimljivije.

Bilo je to vrijeme roditeljskog alkoholizma, nefunkcionalnih obitelji, gladi, svega kao i danas. Danas nije sasvim loše, a tada nije bilo tako dobro kako mislimo.
I danas su djeca jednako sretna. U to vrijeme su roditelji na isti način prigovarali protiv telefona i televizora.
Brat mi je godinama radio kao konobar. Kaže da su pametni telefoni podignuli razinu civilizirane komunikacije među gostima. Nekad su se svađali oko svega, a danas provjere na internetu, počaste jedan drugog pićem i ostanu smireni.

Moja se djeca igraju vani, beru bobice, voze bicikl, plivaju u jezeru, a uz sve to su i informatički pismena. Biti potpuna osoba nije tako teško.
Dajte, molim vas! Kao da nitko od tada nije imao sretno djetinjstvo. “Dobri stari dani” nisu bili uvijek tako dobri.
Pa potaknite djecu da izađu van. Imaju telefone, tablete i internet zato što ste im vi to omogućili. Ako stalno vise na tim uređajima, to je zbog toga što ste im vi to dopustili.
Istom logikom, igranje u blatu dok roditelji čuvaju spilju od napada vukova je bilo još zabavnije. Meni su draži mobiteli i toaletni papir.
Moraš voljeti to vrijeme kad su svi bili rasisti, iako ih i danas ima, a nisu imali pristup informacijama.
To je možda bilo vaše djetinjstvo i vama se čini posebnim. Čak ni svi vaši vršnjaci se ne bi s tim složili.
Mislite li da je bilo baš tako divno? Rođen sam u četrdesetima i sjećam izvjesne količine brutalnosti i nasilja, gotovo svaka odrasla osoba je imala pravo vrijeđati vas. Bilo je puno roditelja alkoholičara i tako dalje.
Ako ste bili bijeli, heteroseksualni, muškarac i kršćanin, naravno da su šezdesete za vas bile sjajne. Možemo li prestati glorificirati prošlost na temelju onoga što gledamo na televiziji i u filmovima?

.

Show

Preminuo je Špiro Guberina, volio je Šibenik i svoju ulogu škovacina Strikana

Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti, govorio je Guberina.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

U 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj preminuo je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Špiro Guberina. U javnosti će biti zapamćen kao karakterni komičar koji se proslavio ulogom škovacina Joze strikana u Velom mistu (1980.). No ne treba smetnuti s uma ni Špiru Špulu (Zlatna nit, 1976.), omiljenog televizijskog lika djetinjstva današnjih zrelih generacija.

Kao srednjoškolac nastupao u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. 1970. godine je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U stalnom angažmanu u zagrebačkom HNK-u bio je od 1958. do umirovljenja 1999.


Pamtit ćemo ga i po ulogama u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića. Iz televizijskog opusa izvajamo njegovog Divca iz Raosovih Prosjaka i Sinova, Očenašeka iz Majerova Dnevnika Očenašeka… Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 2011. U nastavku izdvajamo neke od izjava voljenog glumca.

O ulogama redikula

Da, te likove poznajem u dušu, a Marinković, on ih je pisao! Ivica i ja odigrali smo puno Marinkovićevih likova, a ja nekih 14 njegovih likova. U “Kiklopu”, s kojim smo gostovali po svijetu, a režirao ga je Spajić, glumio sam Krelu, mali lik koji laje na žarulju i uvijek pobere aplauz. To mi je baš odgovaralo − da nemam puno teksta, a idem na turneje i lajem na žarulju. Onda sam to počeo raditi bilo gdje − Marinković mi je to dopustio, na taj sam način protestirao; što god tko kaže, a meni ne odgovara, počnem zavijati. (Slobodna Dalmacija, 2012.)

O gubitku majke

Dosta rano sam izgubio mamu. Imao sam dvanaest godina. To je bio taj, mislim… Sigurno je čovjek malo hendikepiran kod rano izgubi mamu. A inače imam dvije sestre, starije, koje su udate. To sam opazio da sam bio dosta zatvoren, da sam teško sklapao poznanstva. A sada sam dosta brbljiv. Ne znam kako vama djelujem, ali meni se čini da sam postao razgovorljiviji, iako i sada teže sklapam nova poznanstva. (Plavi vjesnik, 1968)

O navodnoj govornoj mani

Ja nisam nikad mucao, nego samo imam, kako mi Dalmatinci kažemo “lijenu artikulaciju” , malo sam govorio “na refule”, kako se kaže. Kao mlad sam htio ići u spikere, ali im s tom mojom “artikulacijom” nisam baš odgovarao, eventualno kao sportski komentator. Ja sam se svojim govorom znao zaletiti, a nas su na Akademiji učili da budemo razumljivi, tako da sam se duplo više trudio prilikom učenja uloga. Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua (Jawaharlal Nehru), kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti. Pa tako lijepo vi napišite kako ja nemam govornu manu, jer vi ste me sve razumjeli zar ne? (EZadar, 2008.)

O ulozi Strikana

Meni je još uvijek drago kad me u Zagrebu ili bilo gdje drugdje smetlari pozdravljaju kao da sam jedan od njih. (Dalmacija News, 2013.)

O ljubavi prema Šibeniku

Žao mi je što sam ga kasno upoznao, jer otišao sam na studij s 18 godina… Sad ćemo slaviti 60 godina mature. Donedavno smo bili 20 : 20, dvadeset živih, dvadeset mrtvih iz te generacije, muški razred, a onda je umro akademik Ante Vulin i sada oni gori vode 21:19. I to je bila moja sreća − što sam se rodio u Šibeniku − hvala Bogu i roditeljima. Sve više to znam cijeniti, sve mi je dolje lijepo i drago, zafrkancija, pa ta Jadrija, ćakule i mudrovanja… (Slobodna Dalmacija, 2012.)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP