Mozaik
Jesmo li imali sjajno djetinjstvo ili sami sebi lažemo?
Mislite li da je bilo baš tako divno? Rođen sam u četrdesetima i sjećam izvjesne količine brutalnosti i nasilja, gotovo svaka odrasla osoba je imala pravo vrijeđati vas. Bilo je puno roditelja alkoholičara i tako dalje.
screenshot: TVMyCentury
Portal The Vintage News (Vijesti iz prošlosti, eng.) objavio je fotografiju dječaka s klikerima (pikulama, frenjama, špekulama) iz šezdesetih godina prošlog stoljeća uz navod: „Bez mobilnih telefona, tableta, interneta. Ovo je sretno djetinjstvo!“ Fotografija je podijeljena gotovo 6 tisuća puta na Facebooku, no nas su zanimali komentari ispod nje, njih čak 14 tisuća. Prenosimo one najzanimljivije.
Bilo je to vrijeme roditeljskog alkoholizma, nefunkcionalnih obitelji, gladi, svega kao i danas. Danas nije sasvim loše, a tada nije bilo tako dobro kako mislimo.
I danas su djeca jednako sretna. U to vrijeme su roditelji na isti način prigovarali protiv telefona i televizora.
Brat mi je godinama radio kao konobar. Kaže da su pametni telefoni podignuli razinu civilizirane komunikacije među gostima. Nekad su se svađali oko svega, a danas provjere na internetu, počaste jedan drugog pićem i ostanu smireni.
Moja se djeca igraju vani, beru bobice, voze bicikl, plivaju u jezeru, a uz sve to su i informatički pismena. Biti potpuna osoba nije tako teško.
Dajte, molim vas! Kao da nitko od tada nije imao sretno djetinjstvo. “Dobri stari dani” nisu bili uvijek tako dobri.
Pa potaknite djecu da izađu van. Imaju telefone, tablete i internet zato što ste im vi to omogućili. Ako stalno vise na tim uređajima, to je zbog toga što ste im vi to dopustili.
Istom logikom, igranje u blatu dok roditelji čuvaju spilju od napada vukova je bilo još zabavnije. Meni su draži mobiteli i toaletni papir.
Moraš voljeti to vrijeme kad su svi bili rasisti, iako ih i danas ima, a nisu imali pristup informacijama.
To je možda bilo vaše djetinjstvo i vama se čini posebnim. Čak ni svi vaši vršnjaci se ne bi s tim složili.
Mislite li da je bilo baš tako divno? Rođen sam u četrdesetima i sjećam izvjesne količine brutalnosti i nasilja, gotovo svaka odrasla osoba je imala pravo vrijeđati vas. Bilo je puno roditelja alkoholičara i tako dalje.
Ako ste bili bijeli, heteroseksualni, muškarac i kršćanin, naravno da su šezdesete za vas bile sjajne. Možemo li prestati glorificirati prošlost na temelju onoga što gledamo na televiziji i u filmovima?
.
