Prati nas

Vijesti

Užas hrvatskog školstva

Nož pod grlom! Nastavnici opisuju kakvom su nasilju izloženi u školama

Na Facebooku je pokrenuta kampanja #ijasamfranjo kojom prosvjetari pokušavaju upozoriti javnost što se sve događa u učionicama. Prenosimo neke od objava.

Objavljeno

|

foto: Sebastiaan Stam/Unsplash

Nakon medijskih napisa da bi nastavnik čakovečke tehničke škole mogao dobiti otkaz, jer je fizički nasrnuo na dvojicu učenika koji su ga gađali kredama za vrijeme nastave, oglasili su se njegovi brojni kolege.

Na Facebooku je pokrenuta kampanja #ijasamfranjo kojom prosvjetari pokušavaju upozoriti javnost na ono što se događa u učionicama. Prenosimo neke od objava. 


[box type=”alert” style=”rounded” border=”full” icon=”none”]Roditelj je došao u zbornicu i naganjao me oko stola nožem. Drugi učitelj je zvao policiju.

Učenik 8. razreda se svaki sat penjao na stol. Skidao je hlače i vikao: “Hoćeš da ga izvadim pa da vidiš što je piton?”
Držao mi je ruke na leđima dok su ostali kopali po mom osobnom računalu.
Budući saborski zastupnik u zagrebačkoj gimnaziji, inateći se i prijeteći skidao je hlače. Pokazivao je golu stražnjicu razrednici i razredu. Štitila ga je majka liječnica.
Naguravao me je i dok sam ga pokušavala odvesti psihologinji histerično je vikao: “Marš u pičku materinu, jedi govna!”
Dok sam ga pokušavala odvesti psihologinji, vrištao je da sam ga udarila i bacila na pod. Uz to se sam udario po licu kako bi mu se lice zacrvenjelo da bi bio uvjerljiviji.
Stavio mi je nož pod vrat uz prijetnje ubojstvom.
Rekao mi je da neću živa izaći iz škole. Njegova majka kaže da se samo šalio.
Na moju molbu da sjednu, učenik 2. razreda srednje škole viče: “Je, hoću te jebat!”
Gađao me zapaljenim papirićima. Htjela sam o tome govoriti na Razrednom vijeću. Pedagoginja mi je rekla da to ne činim, jer to znači da nisam za nastavnika.
Tijekom nastave učenik 8. razreda lascivno masira međunožje i paluca jezikom kolegicama oko sebe. Nisam prijavila stručnoj službi, znam da bi rekli da nemam autoriteta.
Na svakom malom odmoru kad prolaze pored mene dobacuju: “Smijemo li vas gurnuti niz stepenice?”
Učenik 8. razreda kasni na nastavu. Zapisan je da kasni pa kaže: “Ma puši mi kurac!”
Bila sam na zamjeni u šestom mjesecu trudnoće. Mrga, osmaš, mi je sjedao na katedru, dizao stolac na klupu, razgovarao kao da nisam u učionici. Kada sam ga htjela zaobići, nije mi dao da prođem.

.

Vijesti

‘Makarski umirovljenici gladuju. Svi osim povlaštenih su ugroženi. Nešto se mora hitno učiniti!’

Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno.

Objavljeno

|

Autor

Zašto su ljudi siromašni?

Kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, od kojih se dnevno može zaraditi barem 20 kuna za kruh i mlijeko, postalo je, nažalost, hrvatska realnost, i to nezaposlenih, socijalnih slučajeva, zaposlenih s malim primanjima i – najžalosnije – umirovljenika, koji su svoj cijeli radni vijek radili misleći da će se na koncu, kad odu u mirovinu, moći pošteno odmoriti, piše Slobodna Dalmacija.

Ovakva je slika, kao i u većini hrvatskih gradova, vidljiva i u turistički razvijenoj Makarskoj, u kojoj nema svatko sreće zarađivati na iznajmljivanju apartmana ili uživati u pristojnoj mirovini.


Granica siromaštva

 “Umirovljenici u Makarskoj žive u dosta nepovoljnoj situaciji jer od njih 1500, 1000 ih ima mirovine manje od 2500 kuna, pa ih čak 800 prima mirovine od oko 1600 kuna, a dosta ih je s najmanjim mirovinama od 700 kuna”, kaže predsjednik makarskog ogranka Hrvatske stranke umirovljenika Milan Grbavac.

“Granica siromaštva lani je iznosila 2320 kuna, tako da u Makarskoj 1200 umirovljenika živi ispod praga ljudskog dostojanstva, a s druge strane, ima ih 70 s povlaštenim mirovinama i do 12 tisuća kuna. Prema hrvatskom Zakonu, košarica za četveročlanu obitelj iznosi 4500 kuna, a za dvočlanu 2300 kuna, pa je prema brojkama jasno kako živi bračni par umirovljenika. Jadno i bijedno, kako nitko ne zaslužuje nakon četiri desetljeća radnog vijeka”, govori Grbavac, dodavši da se umirovljenici koji imaju svoje apartmane malo ‘pokriju’, a neki i rade na pola radnog vremena, posebno bivši policajci ili vojnici koji su relativno mladi otišli u mirovinu.

Rade na crno da bi preživjeli

Kako kaže, mnogo makarskih umirovljenika radi na crno, i to sve poslove, od čišćenja apartmana, stanova i kafića, do čuvanja djece i na bauštelama, bave se svim i svačim samo kako bi mogli preživjeti.

“Do sada su prilikom rada nakon umirovljenja morali zamrzavati mirovinu, a sada zakonski više ne moraju, ali im se skida dio mirovine ako rade četiri sata dnevno ili 20 tjedno, primjerice s 2000 na 1940 kuna. S obzirom na to da na tržištu manjka radne snage, dosta umirovljenika rade i kao vozači autobusa”, kaže Grbavac, te napominje da su najkritičniji umirovljenici koji su bolesni jer mjesečna mirovina od 2200 kuna nije dostatna ni za život, a kamoli za lijekove.

Makarska (foto: Maria Butyrina/Unsplash)

Bježe od prijatelja, jer nemaju za kavu

„”Primjerice, moja mjesečna mirovina iznosi 2400 kuna, od čega dopunsko zdravstveno osiguranje plaćam 80 kuna, a 454 kune svakog mjeseca potrošim za lijekove, što je gotovo petina mirovine i to nije dostatno za život. Događa se da na ulici sretnete prijatelja ili kolegu umirovljenika i doslovno bježite od njega jer nemate ni za kavu”, govori Grbavac za Slobodnu.

Napominje i da Makarska kao grad ne vodi računa o svojim umirovljenicima, koji su božićnicu nakon šest godina pauze počeli dobivati za vrijeme bivšega gradonačelnika Tončija Bilića. Ove se godine tako božićnica od 200 kuna dijelila umirovljenicima čija mjesečna primanja ne prelaze 3500 kuna, pa su oni s 1200 i 3500 kuna mirovine dobili poklon-bon u istom iznosu, što nije dobra raspodjela.

Preživljavanje magijom

“Kako živimo? Ne znam ni ja kojom magijom. Makarski umirovljenici uglavnom hranu kupuju na akcijama i pomno prate u kojim se trgovačkim lancima one odvijaju, a usput, primjerice, na tržnici besplatno uzimaju oštećeno voće i povrće pred kraj radnog vremena. Većina umirovljenika srami se svojeg financijskog stanja, pa nerijetko plastične boce iz kontejnera kupe i umirovljeni profesori, ali to je danas neminovno”, govori Grbavac, kojega općenito ljuti omjer povlaštenih i radničkih mirovina, odnosno 30 posto radničkih i 70 povlaštenih, čijim je umirovljenicima prosjek rada bio sedam godina, što se, kako tvrdi, u većini slučajeva odnosi na saborske zastupnike i suce.

“U zadnje dvije godine povlaštene su mirovine u prosjeku porasle za više od 1000 kuna, a radničke nisu, dok s druge strane u našem gradu jedva životare umirovljenici koji primaju mjesečne mirovine od 700 kuna, a uglavnom je riječ o ljudima koji su se razboljeli nakon 13 ili 14 godina rada i onda su otišli u invalidsku mirovinu. U Makarskoj je prosjek mirovine bio 2300 kuna i pokazalo se da nam je ekonomija najgora u cijeloj regiji. Znači, nakon 40 godina rintanja i u 61. godini života čovjek ode u mirovinu, i ne da krpa kraj s krajem ili živi od 1. do 1., nego životari prvih 10 dana, a ostalih 20 dana gladuje.”

“Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno”, zaključuje Grbavac za Slobodnu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP