Prati nas

Mozaik

Sve po špagici

Hoćete li i vi poput velikog Lagerfelda isplanirati vlastiti odlazak?

Upute koje je ostavio za sobom toliko su detaljne da je čak odredio da se iz Chanelova izloga na Elizejskim poljanama makne sva odjeća. Umjesto nje, iza stakla je stavljen buket bijelih ruža sa stabljikama dugim najmanje 120 centimetara.

Objavljeno

|

foto: Alicja/Pixabay

Nakon što je preminuo modni mag Karl Lagerfeld špekuliralo se gdje će biti sahranjen i hoće li ceremonija ispraćaja biti društveni događaj godine. No kako se dizajner trudio biti veći od života, tako je i u smrti htio zadržati sve konce u svojim rukama.

Pogreba nije bilo. Prema detaljnim uputama koje je ostavio, njegovo tijelo je kremirano u Nanterreu, nedaleko Pariza. U krematorij su ga unijeli u jednostavnom crnom lakiranom lijesu, a ožalošćeni su također bili odjeveni u propisanu crninu.



Pepeo će mu, prema vlastitoj želji, biti rasuto na tajnom mjestu na kojem je rasuo prah svoje majke. Upute koje je ostavio za sobom toliko su detaljne da je čak odredio da se iz Chanelova izloga na Elizejskim poljanama makne sva odjeća. Umjesto nje, iza stakla je stavljen buket bijelih ruža sa stabljikama dugim najmanje 120 centimetara.

Karl Kagerfeld (screenshot: Youtube)

U uputama je predvidio i ponašanje prodavača prilikom primanja sućuti. Mogli su reći: “Hvala na sućuti” ili “Ovo je teško vrijeme za sve nas”. Sve ostalo, veliki Lagerfeld smatrao je neukusnim. Kako je ranije izjavio, nije se smatrao dijelom ovoga svijeta pa nije želio ni uobičajena naricanja i grandiozne ispraćaje.

Što je s običnim smrtnicima?

Treba li, dakle, planirati vlastiti odlazak? Treba, ako nam je to važno i ako će nas to učiniti mirnijima. No pri tome treba voditi računa o realnim mogućnostima i da time ne otežamo život onima koji će naše želje izvršiti.

Važno je, kažu pogrebnici, odrediti osobu koja će biti zadužena za organiziranje pogreba. Možete to učiniti javno – pred obitelji ili možete ostaviti pismo koje će se otvoriti u slučaju vaše smrti. Dakako, o postojanju tog pisma i mjestu gdje ste ga odložili također morate izvijestiti svoje najbliže.

Odredite i način na koji će biti zbrinuti vaši zemni ostaci. Kada umrete, obitelj i prijatelji će biti obuzeti tugom i možda će im vaše specificirane želje biti rasterećenje od odluka koje u tom trenutku nisu spremni donositi. Uglavnom, sve se svodi na tri opcije: pokop, kremiranje ili doniranje tijela. Također, valja odlučiti hoće li tijelo biti izloženo prije pogreba ili kremiranja.

Vjerski pogreb ili ne?

Iako se takvi razgovori smatraju neugodnima, porazgovarajte s obitelji i kažite im svoje želje. Objasnite im što ne dolazi u obzir, tko sve može izreći posljednji pozdrav i najvažnije – kakvu ceremoniju želite, ako je uopće želite. Vjerska uvjerenja rodbine često diktiraju kakav će ispraćaj biti, čak i kada preminuli nije bio vjernik. I o tomu jasno kažite svoj stav. Ako vam je važno, odaberite si i model lijesa kakav želite. Neki ljudi si čak pripreme i odjevnu kombinaciju u kojoj će zakoračiti u vječnost. I najbolje sve zapišite u pismu koje ćete ostaviti za sobom.

I bez pogrebne opreme, sve izrečeno košta. Stoga nije neobično da ljudi u zreloj životnoj dobi počnu štedjeti za svoj odlazak ili uplaćivati posmrtnu pripomoć. I to je tema o kojoj se nerado razgovara, jer živimo u društvu koje poriče smrt, pravi se kao da ona ne postoji.

Učinite li sve ove korake, vaša obitelj i prijatelji puno će lakše “odraditi” vaš odlazak. Jedino što im ostaje jest napisati vašu osmrtnicu i objaviti je u novinama. Ali, hej, nitko ne kaže da je ne možete i sami napisati! Na koncu, sami sebe najbolje poznajete, zar ne?

.

Mozaik

Predsjedničina kći je upisala Harvard. Zašto Hrvati ne mogu prihvatiti njezin uspjeh?

Vijest da je kćer Kolinde Grabar Kitarović upisala Harvard, rekla nam je puno toga o njoj: ona je pametna, radišna, uporna, snalažljiva, uspješna. No ono što smo nakon objave te vijesti saznali o nama samima, nije baš tako pohvalno.

Objavljeno

|

Mediji su danas prenijeli vijest da je kćer predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Katarina, upisala Harvard, jedno od najboljih sveučilišta na svijetu. Štoviše, na prijemnom je ispitu bila među jedan posto najboljih u svijetu pa je dobila stipendiju koja će joj pokrivati sve troškove studiranja i smještaja, piše Jutarnji.

Bravo, draga Katarina!



Inače, Katarina Kitarović je i državna prvakinja u umjetničkom klizanju pa je iz toga vidljivo da se radi o doista iznimnoj mladoj ženi, inteligentnoj, spretnoj, izraženih radnih navika, upornoj, uspješnoj… Jednom riječju, ona je dijete koje bi svaki roditelj poželio.

Nakon objave ove vijesti, doznali smo, dakle, da predsjednica ima jako pametnu i uspješnu kćer. Ali, nažalost, doznali smo još ponešto o nama samima. Nakon objave vijesti, po portalima je krenuo pravi, što bi se reklo, shit storm – osim velikog broja pozitivnih komentara, našao se ovdje i zavidan broj onih koji uspjeh Kolindine kćeri nikako ne mogu provariti. On ih peče i boli. Hm, tko zna zašto?

Moram naglasiti da uopće nisam fan naše predsjednice. Nisam za nju glasala, niti ću to učiniti na sljedećim izborima. Ali priča o njezinoj kćeri s time nema veze. Izdvojila sam nekoliko meni “najdražih” komentara i dala na njih svoj osvrt. Odmah će vam biti jasno na što ciljam…

“Ma kakav je to uspjeh? Mama ima para pa je šalje, i moje bi studirale u inozemstvu.”

Da, Katarinina mama “ima para” jer je predsjednica države. Međutim, djevojka je dobila stipendiju tako da sve mamima pare neće biti potrebne jer joj sam Harvard omogućuje studiranje. Ako Harvard odluči stipendirati i vaše kćeri, svaka im čast.

“Lako je njoj bilo doći do Harvarda s maminim vezama!”

Harvard je, podsjetimo, jedno od najboljih, najprestižnijih, najutjecajnijih i najrespektiranijih sveučilišta na svijetu. Broj jedan se ne postaje tako što se rade protekcije djeci moćnika – kao što to rade neka druga sveučilišta. Ne znam zašto mi je sad na pamet palo nekoliko hrvatskih… Osim toga, u svijetu ima i važnijih funkcija od predsjednice Hrvatske. Njihovi kandidati su i sinovi i kćeri predsjednika Amerike, pa se ipak svi ne upišu. Jednom Harvardu, radno mjesto roditelja nekog studenta neće značiti baš tako mnogo kao što znači u našoj maloj provinciji.

“A gdje će se upisati kćeri radnika Uljanika, draga predsjednice?”

Ovo dvoje ima veze isto kao i juha s rezancima i anticiklona. Bi li radnicima Uljanika bilo bolje da je Kolindina kćer upisala, recimo, Prometni fakultet u Zagrebu? Ili da ga uopće nije upisala? Trebaju li djeca političara biti neobrazovana i nezaposlena jer će tada radnicima u Hrvatskoj biti lakše? Uostalom, zašto se neko genijalno dijete čiji roditelj radi u Uljaniku također ne bi upisalo na Harvard ako je prošlo na prijemnom i dobilo stipendiju? Podsjećamo, studiranje predsjedničine kćeri neće se financirati iz proračuna, a još manje iz stečajne mase Uljanika. Dakle, to dvoje nema nikakve međusobne veze.

“U Hrvatskoj ima masu darovitije djece, ali im mama nije predsjednica pa ne mogu ići na Harvard!”

Stvarno? U Hrvatskoj su djeca baš tako masovno genijalna i radišna da bi im Harvard dao stipendiju, ali eto, siroti nemaju mamu predsjednicu? Ako su djeca tako inteligenta, sigurno su to naslijedila od svojih jednako inteligentnih roditelja. A ako smo svi baš tako inteligentni i genijalni – zašto smo tu gdje jesmo? Da, znam, znam, lopovi, ratni profiteri, privatizacija itd. Ali da baš od te sve inteligencije nismo mogli iznaći način kako se tome oduprijeti i pretvoriti Hrvatsku u bogatu, prosperitetnu i uspješnu zemlju… Nisam sigurna. Nešto mi smrdi u toj teoriji o posvemašnjoj inteligenciji Hrvata. Smrdi – kao da nije točna.

“Prvo kćer bivšeg premijera Sanadera, a sad ova! Sve jedno ljepše od drugoga”

O objema situacijama znam samo onoliko koliko se moglo doznati iz medija, no čini mi se da ova dva slučaja nemaju nikakve veze. Koliko smo uspjeli saznati iz iskaza svjedoka na suđenju bivšem premijeru, Petri Sanader i njenom momku je boravak u Americi navodno plaćao otac preko sumnjivih prijatelja i poslova. Barem tako tvrdi Robert Ježić. Katarina Kitarović je dobila stipendiju prestižnog fakulteta. Čini mi se da se ta dva slučaja razlikuju kao nebo i zemlja.

“Mamina dušica je uspješna u čemu god da se okuša: prvo klizanje, pa sad Harvard! Joj da je meni biti kćer predsjednice!”

Ma da, kad na klizaljkama izvodiš piruetu ili trostruki aksel, jako je važno na kojoj su ti mama i tata funkciji. Nema to ni slučajno veze s danonoćnim treninzima. U redu, netko može reći da je Katarina imala mogućnosti trenirati jer je iz bogate obitelji, ali bar smo mi u Hrvatskoj svjedoci da svaki čas vrlo uspješan sportaš postane netko čiji roditelji nisu bogati, nego se izdignuo zahvaljujući isključivo svom vlastitom talentu i upornosti. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kad je u pitanju Katarina Kitarović? Aha, znam – zato što joj je mama predsjednica Hrvatske, a nju ne volimo. Prema tome – njezino dijete ne smije biti uspješno!

Vijest da je Katarina Kitarović, dakle, upisala Harvard rekla je dosta o njoj samoj: da je pametna, uporna, radišna, uspješna. A što je rekla o nama? Da smo zlobni i glupi? Ne želim vjerovati da je to istina.

Nastavi čitati