Prati nas

Mozaik

Vjesnici ljeta

Bakine pelargonije znak su ljeta, a tjeraju komarce i krpelje

Ime roda Pelargonium potječe od grčke riječi za rodu – pelargos. Naime, oblik njenog ploda podsjeća na rodin kljun. Biljka luči velike količine geraniola i drugih hlapljivih ulja ugodnih mirisa koji tjeraju insekte, pogotovo komarce i krpelje.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: JacLou DL/Pixabay

Malo koja lončanica, i doslovno, miriše na djetinjstvo kao obična pelargonija koju su još naše prabake uzgajale u razbijenim emajliranim loncima ili kantama od marmelade. I malo je koja biljka tako nezahtjevna da i najmanju pažnju nagrađuje s buketima jarkih boja.

Obična pelargonija, belagonija, geranija, muškatla ili điran narodno je ime ove ljepotice otporne na bolesti i štetnike koja, sada već stoljećima, ne izlazi iz mode. Botaničari je zovu Pelargonium zonale.


Riječ je o cvjetnici čija je domovina južni dio afričkog kontinenta odakle se proširila na cijeli svijet. Vrstu P. zonale prvi je 1689. godine prikupio južnoafrički liječnik i botaničar njemačkog porijekla Henrik Bernard Oldenland (1663. – 1697.) na Meiringspoortu. Potom ju je poslao u Europu, uključujući i na adresu vojvotkinje Beaufort u Englesku. Vrstu je opisao nizozemski botaničar Jan Commelijn (1629.–1692.), a tada ju je i nacrtala slavna nizozemska botanička slikarica Maria Moninckx (1673.-1757.).

foto: Marc Pascual/Pixabay

Ime roda Pelargonium potječe od grčke riječi za rodu – pelargos. Naime, oblik njenog ploda podsjeća na rodin kljun. Biljka luči velike količine geraniola i drugih hlapljivih ulja ugodnih mirisa koji tjeraju insekte, pogotovo komarce i krpelje.

Riječ je o grmu visine do jednog metra koji u idealnim uvjetima može narasti i tri puta više. Stabljike su mu mesnate i dlakave, a vremenom odrvene. Lišće često ima tamnije oznake u obliku potkove zbog čega je negdje nazivaju i „potkovičasta pelargonija“. Crveni, bijeli ili ružičasti cvjetovi su postavljeni u štitac, pojedinačno su široki i do 3,5 centimetara. Sastavljeni su od pet latica, iako postoje i puni varijeteti. Na lokacijama gdje temperatura ne pada ispod nule, pelargonija je trajnica.

foto: Gerard Mak/Pixabay

Pozicija i sunce

Pelargonija voli svjetlo i toplinu pa će podnijeti i izravno podnevno sunce ljeti. U hladu će slabije cvasti i razvit će duge stabljike s rijetkim lišćem.

Temperatura

Prema praksi uzgajivača, pelargonija najbolje napreduje pri temperaturi od 22-25°C koja se noću spušta na 18-20°C.

Supstrat

Za idealne uvjete biljci je nužno osigurati ocjediti supstrat, neutralan do blago lužnat. Na tržištu postoje brojne komercijalne mješavine za balkonsko cvjetajuće bilje s kojim će pelargonija biti zadovoljna.

Kako zalijevati?

Za vrućeg vremena svakodnevno. Zimi tek toliko da se korjenova bala ne zasuši u potpunosti.

foto: KreativeHexenkueche/Pixabay

Kako prihranjivati?

Od početka cvatnje do rujna jednom tjednom tekućim gnojivom za cvjetnice. Slijediti upute na pakiranju. Višak dušika potaknut će biljku na razvoj sočnog zelenog lišća i slabiju cvatnju.

Kako razmnožavati?

Reznicama u proljeće ili na jesen. Posijete li sjemenke, iz njih će niknuti biljčice koje će se vjerojatno razlikovati od matične biljke nastale oplemenjivanjem i hibridizacijom. Neke od njih će biti neugledne, no neke bi mogle biti spektakularne.

Prezimljavanje

Iako pelargonije danas predstavljaju potrošno sezonsko cvijeće, moguće ih je sačuvati i za iduću sezonu. Biljke se prije mraza unose u svijetlu negrijanu prostoriju temperature 8-10°C. Grane se tom prilikom skraćuju za jednu trećinu. Na proljeće se biljke presađuju u svjež supstrat i tada se odreže druga trećina grana kako bi iz baze potjerale mladice.

foto: JamesDeMers/Pixabay

.

Mozaik

Lewisia – kamena djevica kojoj ćete se veseliti iz godine u godinu

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kada bismo mogli križati čuvarkuću i jaglac, vjerojatno bismo dobili biljku nalik lewisiji, cvjetnici koja polako, ali sigurno, osvaja hrvatske vrtove i balkone. Priča o njoj, barem onaj dio poznat zapadnoj civilizaciji, počela je paralelno s najvećom američkom avanturom – ekspedicijom koja je pod vodstvom Meriwethera Lewisa i Williama Clarka istražila do tada nepoznat zapad Amerike.

Meriwether Lewis, vojnik i javni službenik, ali i prirodoslovac, kraj potoka Lolo u današnjoj saveznoj državi Montani 1. srpnja 1806. godine otkrio je biljčicu koja je kasnije po njemu dobila ime – Lewisia rediviva.


Indijanski crni lijek

Ova skromna biljka navikla na škrte kamenjare ranije je bila poznata američkim domorocima koji su je zvali gorkim korijenom ili crnim lijekom, a koristili su je kao rijetku delikatesu. Legenda kaže da su za bisage pune gorkog korijena davali konja.

Postoji čak i mit prema kojem je jedan dio biljke iz originalnog Lewisovog herbara oživljen naknadno i to nekoliko godina nakon što je biljka prikupljenja. Ono što je sasma sigurno je da se Lewis iz višegodišnje ekspedicije vratio s barem jednim živim i zdravim primjerkom lewisije.

Kamena djevica

Iako se i danas L. rediviva sa svojim velikim ružičastim cvijetom rado uzgaja po znalačkim vrtovima, po popularnosti ju je pretekla bliska rođaka Lewisia cotyledon koja cvijeta više puta godišnje; od ranog proljeća do kasne jeseni. Zovu je još i Siskiyou lewisia ili kamena djevica.

I kod ove vrste lišće dugo do 9 centimetara raspoređeno je čvrsto rozetasto. A na stapkama dugim do 30 centimetara, štitasto su zbijeni cvjetovi koji dolaze u puno boja; od čisto bijele preko ružičaste, narančaste i crvene do potpuno žute. Mnogima su najzanimljivije hippie varijante s prugastim cvjetovima. Rod Lewisia, za sada, bilježi 19 vrsta smještenih u botaničku porodicu Montiaceae.

Lewisia cotyledon (foto: Sandro Bura)

Gdje uzgajati?

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima. Kada se uzgaja kao lončanica, valja joj osigurati hladno prezimljavanje u svijetlim i negrijanim prostorijama. Uspjeh je zagarantiran kada se biljka zimi, zbog kontroliranja vlage, može držati u negrijanom stakleniku.

Pozicija i temperatura

Samim tim što potječe iz američkih stjenjaka jasno ne da Lewisia podnosi ekstremne raspone temperature i sušu. Lewisia traži puno svjetla. Uspijevati će na punom suncu, ali i na zapadnoj ekspoziciji.

Supstrat

Biljku valja posaditi u ocjedito, siromašno i po mogućnosti kiselo tlo. Idealne su za kamenjar i sadnju u kamene zidove. Kada se uzgaja kao lončanica, dobar recept za supstrat je jedna trećina kvarcnog (riječnog) pijeska na dvije trećine komercijalne tresetne mješavine za uzgoj lončanica.

Kada zalijevati

Ekstremno je osjetljiva na višak vlage. U takvim uvjetima vrlo lako dođe do truljenja “mrkvastog” korijena. Stoga se voda u podlošku nikada ne smije zadržavati, a biljku valja zaliti tek kada se supstrat u potpunosti osušio.

Kako prihranjivati

Iako je lewisia “programirana” za škrte uvjete, možete je tijekom ljeta gnojiti na dvotjednoj bazi komercijalnim gnojivima za cvatuće biljke.

Kako razmnožavati

Odvajanjem postranih izboja i sjemenom.

Ubiranje sjemena lewisije

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP