Prati nas

Mozaik

Dajte im da drijemaju!

U Trstu prosvjeduju za pravo drijemanja u šumarku

Protestom se žele izboriti za svoje pravo da spavaju u ležaljkama lagano se ljuljuškajući među borovima, a sve je krenulo nakon što se proširila vijest da je jedan turist iz Austrije kažnjen globom od 300 eura jer je spavao u hamoku u šumi Barcolana.

Objavljeno

|

Ljeto u Zagrebu
Art park, Zagreb (foto: Sandro Bura)

Građani Trsta ove subote planiraju organizirati prosvjed kako bi se izborili za svoje pravo da drijemaju u visećim ležaljkama, tzv. hamocima, zavezanim za borove u šumi Barcola, piše Guardian. Naime, nezadovoljni su nakon što se proširila vijest da je jedan turist iz Austrije kažnjen globom od 300 eura jer je ondje spavao u hamoku.

52-godišnjak je objesio ležaljku između dva bora nedaleko od poznate šetnice na obali i zalegao, no san mu je omela policajka koja ga je probudila nakon prigovora nekolicine prolaznika. Kako bi izrazili svoju solidarnost s kažnjenim Austrijancem, grupa koje se naziva “Kolektiv slobodnih hamoka”, pozvala je sve ljude da dođu u subotu predvečer u šumu Barcola, zavežu za stabla svoje hamoke i na taj način prosvjeduju.


Kako su objasnili lokalnim medijima, protestom se žele izboriti za svoje pravo da spavaju u ležaljkama lagano se ljuljuškajući među borovima. Obavijest o prosvjedu širi se društvenim mrežama pomoću hashtaga #amachelibere (oslobodite hamoke) i #disobbedienzacivile (građanski neposluh). Za sada je 50 ljudi kazalo da će prisustvovati prosvjedu. “Nadamo se da će se skupiti i do tisuću ljudi te da će svi doći s ležaljkama”, rekao je jedan od organizatora.

Policajka koja je turistu naplatila kaznu objasnila je da se ovaj ogriješio o propis prema kojemu se ništa ne smije vješati na stabla. “Taj propis nije ovdje iz dekorativnih razloga, nego kako bi se zaštitilo gradsko zelenilo. Osim toga, muškarac je hamok zavezao posred pješačkog prolaza”, kazala je.

Bivši gradonačelnik Trsta, Roberto Cosolini, ismijao je trenutnu vlast radi ovog slučaja. “Srećom, moja ljubav prema Meksiku i hamocima dovela me do toga da jedan hamok s Yucatana objesim u svojem vrtu i u miru uživam u pivu. No sad bez šale – možda je vrijeme da objasnimo turistima da mogu uživati u našem gradu, no da to uključuje i poštivanje lokalnih propisa.”

No to nije jedini slučaj neobičnog ponašanja turista u posljednje vrijeme u Italiji. Dvojica Nijemaca kažnjeni su s 1.000 eura kazne jer su u Veneciji na slavnom mostu Rialto postavili kuhalo za kampiranje i na njemu skuhali kavu. Time su prekršili propis da se ne smije jesti i piti sjedeći po mostovima i stepenicama crkava i muzeja te namakati noge u kanalima. Gradonačelnik Venecije, Luigi Brugnaro, je rekao: “Veneciju se mora poštovati i drski ljudi koji misle da mogu doći i raditi što ih je volja, zahvaljujući policiji, bit će kažnjeni i protjerani iz grada.”

I Rim ima svoje propise kojima se bori protiv bezobraznog ponašanja turista. Naime, ondje je zabranjeno skakanje u fontane, ostavljanje ostataka hrane po stepenicama i spomenicima i vuča torbi na kotačićima preko povijesnih stepeništa.

.

Mozaik

Ovako to rade naši umirovljenici: Spašavanje planete počinje u vlastitoj kuhinji

Kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi?

Objavljeno

|

“Daleko od očiju, daleko od srca, znate kako se kaže. Ali ovaj je problem došao sasvim blizu očiju i ne možemo ga više ignorirati”, kaže gospodin Petar (68) dok u spremnik za plastični otpad ubacuje boce od mlijeka. “Za ove boce ne dobijem onu naknadu od 50 lipa pa njih bacam tu u spremnik. A ove boce od mineralne odnesem u trgovinu. Gledajte – 10 takvih boca i skupio sam dovoljno za kruh.”

Pitamo ga kad je počeo razvrstavati otpad, a on iskreno priznaje da mu je ta navika skroz nova.


“Tek nedavno, nažalost. Ali bolje ikad, nego nikad. Iskreno, potaknule su me moje unuke. Sudjelovale su i na onom školskom prosvjedu i puno mi govorile o tome. Stvarno smo zatrpali čitav svijet plastikom. O tome se sve više govori i na televiziji, na radiju… Ali i da se ne govori, to je nešto što sad možemo vidjeti i na vlastite oči. Ovo ljeto sam proveo par dana u Ždrelcu na otoku Pašmanu. Moja obitelj tamo ima kuću. U moru je puno plastike. Tko kaže da to ne vidi, slijep je!”

Za kraj gospodina Petra pitamo koliko će uopće njegovo razvrstavanje otpada imati učinka, odnosno što jedan čovjek tu može promijeniti?

“E vidite, u tome je problem. Svatko misli da sam ne može ništa. I onda 10 milijuna misli da sami ne mogu ništa. A ako vas je 10 milijuna – niste sami. Da svatko pridonese samo malo – evo samo ovoliko kao ja – stvari bi se bitno promijenile”, kaže Petar.

Doista, kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi? Ovo pitanje čini se posve suvišnim ako znamo da takva rješenja postoje i da su ih neki gradovi – da, čak i neki hrvatski gradovi! – uspješno primijenili. No što čekaju ostali? Ovako napisano na papiru sve to izgleda prilično jednostavno, no u praksi su stvari malo kompliciranije. Počevši od vlastite kante za smeće.

Tko za to ima mjesta?

“Karton i papir posebno. Plastika posebno. Biootpad posebno. Miješani komunalni otpad posebno. Pa to su četiri kante za smeće! Tko ima toliko prostora u stanu? Najbolje da čitav stan natrpam samo s kantama za smeće”, govori gospođa Marija (71) dok niz stubište tegli orgomnu vreću punu raznovrsnog smeća.

No gospođa Marija je u krivu. Količina smeća koju proizvede njezino kućanstvo ista je razvrstavao se taj otpad ili ne. Štoviše, razvrstan otpad će u stanu zauzimati manje mjesta. Dakle, problem nije u nedostatku mjesta, nego u nečemu mnogo teže rješivom. Problem je u nedostatku volje.

Testirali smo ovu teoriju: zauzima li razvrstavanje otpada doista više mjesta u vašoj kuhinji ili, naprotiv, štedi prostor?

foto: Silvija Novak

Zašto bismo se mi uzlud trudili?

No ako se i potrudimo i otpad razvrstamo, i dalje ostaje problem neuređenih zelenih otoka i kontejnera za otpad u kojima često ima najmanje onoga čega bi prema oznaci na kontejneru trebalo biti najviše. Zašto se onda uopće truditi razvrstavati, ako će sav otpad na kraju završiti na istom mjestu?

“Vidite, to je pogrešno razmišljanje”, kaže gospodin Petar. “Samo zato što netko drugi ne obavlja svoj dio zadatka kako bi trebalo, ne znači da smo i mi ostali amnestirani od odgovornog ponašanja. Osim toga, i gradovi će početi tretirati otpad kako treba. Ako neće sami od sebe shvatiti da to tako treba, prisilit će ih Europska unija ogromnom globama. Ljudi neke stvari ipak najbolje razumiju kad ih se opali po džepu. Dok se mi, stanovnici, naviknemo na razdvajanje, i gradovi će početi taj odvojeni otpad odvoziti točno tamo kamo bi trebalo. Iako ovo sad djeluje katastrofalno, mislim da će nakon prve dvije ili tri kazne koje plate, gradovi doći k sebi prije od građana kojima je tlaka malo se pomučiti i razvrstati otpad. Lakše je sve natrpati u jednu vreću, a za okoliš koga briga!”

Petar je u pravu. Ako ne zbog ekološke svijesti, gradovi bi mogli ozbiljnije pristupiti odvajanju otpada kad im zaprijete kazne. Neki su već krenuli i svima daju dobar primjer. Na primjer, otok Krk.

Što s glomaznim otpadom?

“Ja ne zovem ove razne ekipe koje se oglašavaju po stupovima i banderama. Zašto? Pa zato što mislim da oni iz neke stare vešmašine uzmu dio koji mogu prodati, a ostalo bace u neku šumu, na Sljeme ili tako negdje. Čisto sumnjam da stvari koje ne mogu iskoristiti nose na Jakuševac i onda tamo plaćaju njihovo skladištenje. Ja pozovem Čistoću da odvezu komad namještaja ili bijele tehnike koji više ne trebam ili sâm utovarim u auto i odvezem u reciklažno dvorište”, kaže gospođa Vesna (48).

“Ali više mi se sviđao onaj sistem kad smo unaprijed znali datum kad će se odvoziti glomazni otpad, nego ovo sad kad ti sam moraš zvati ekipu. Ljudima se ne da zvati, pa onda glomazni otpad ostavljaju kod običnih kontejnera i sve je zatrpano. Te komade namještaja radnici Čistoće ne mogu ubaciti u kamion i onda to tako stoji i stoji. Kiša natapa stari namještaj, skupljaju se štakori, užas.”

Spominjemo reciklažna dvorišta, no gospođa Vesna sasvim opravdano upozorava da za odvoz glomaznog otpada u jedno takvo dvorište treba neki prijevoz, malo veći auto ili kamion, a to također košta. “Ja nemam auto. A ako nekoga zamolim da preveze moju staru vešmašinu u reciklažno dvorište, onad to moram platiti. 50 kuna ovdje, 50 kuna ondje… Novac curi. Radije onda zovem Čistoću – koju ionako plaćam – pa oni odvezu sav otpad.”

No osim što služe za odlaganje otpada, reciklažna dvorišta sve su češće i mjesta na koja se odlazi neke stvari uzeti. U reciklažnom dvorištu u Zagorskoj ulici susrećemo Marka (55). On nije ništa donio, nego je neke stvari došao – uzeti. “Pogledajte ove keramičke pločice. Potpuno su nove. Netko je obnavljao kupaonicu i kupio previše, pa višak bacio. A ja imam jedan mali zid u kuhinji za koji mi trebaju taman takve pločice”, govori Marko sretan zbog današnjeg ulova.

“Ma ta kultura bacanja stvari koje su još dobre svima će nam doći glave. Pa više nitko ništa ne popravlja, sve se baca. Ovdje sam našao skroz upotrebljive stvari. Šteta je tako se odnositi i prema stvarima i prema novcu i prema Zemlji.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP