Prati nas

Mozaik

Sjajan primjer

Cijelo španjolsko selo pretvoreno je u umirovljenički dom. ‘Ovo je sjajan život!’

Starenje populacije izazov je s kojim se susreće većina država, a Španjolska je među zemljama svijeta s najdužim očekivanim životnim vijekom – čak 83 godine!

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Pescueza (screenshot: BBC)

Pescueza u zapadnoj Španjolskoj je selo umirovljenika. Naime, prilagođeno je starijoj populaciji kroz program “Ostani s nama”. Stariji žitelji ovog sela čine dvije trećine njegova stanovništva. Na raspolaganju su im usluge zahvaljujući kojima mogu živjeti punim životom i, što im je najvažnije, dostojanstveno i samostalno.

Cijelo selo pretvoreno je u veliki starački dom, javlja BBC. “Pescueza želi biti zajednica, prijateljski teritorij za starije ljude. Želimo da ljudi žele ostati u svojim domovima, u svojoj okolini i da zadovoljimo sve njihove potrebe”, govori Constanzio Rodriguez, predsjednik udruge “Prijatelji Pescueze”.


Starenje populacije izazov je s kojim se susreće većina država, a Španjolska je među zemljama svijeta s najdužim očekivanim životnim vijekom – čak 83 godine!

“Uskoro ću navršiti 94 godine.” “Imam 80 godina.” “Ja imam 76 i cijeli život živim ovdje!” Izjave su to nekih od stanovnika ovog sela koji broji 130 žitelja i tek je svaki treći mlađi od 65 godina.

Kroz projekt “Ostani s nama” ugrađeni su rukohvati i protuklizne površine na ulicama. Organiziran je Dnevni centar koji svakodnevno priprema hranu i održava satove tjelovježbe za seljane. Mnogi od njih, nakon rada u vrtu ili vinogradu, dolaze u restoran kolektivne prehrane zbog hrane, ali i društva. Osigurana je i služba čišćenja, kao i prijevoz za seniore. “Od svih stvari koje su napravili za starije, najbolji je Dnevni centar – jer se u njemu družimo”, kaže jedan od korisnika usluga – Pio (76). Naime, mještani se u ovakvom selu osjećaju sigurno i ne pate od usamljenosti.

Projekt financiraju lokalna i regionalna uprava, a sufinanciraju ga i korisnici programa. Svi su opremljeni mobitelima s “crvenim gumbom” koji izravno poziva pomoć. Postoji nada da će se ovakav model brige o starijima kopirati u drugim dijelovima Španjolske. “Da ne živim u ovom selu, ne bih bio živ”, zaključuje Pio. Pogledajte više u videu.

.

Mozaik

Kažete da su mjere prestroge? A koga ste spremni žrtvovati?

Ako je broj umrlih zapravo beznačajan (a broj od skoro 55.000 diljem svijeta to svakako nije!), koga si spremna žrtvovati? Svoju mamu, možda? Pa gledaj, ako gospođa ima već preko 70 godina, naživjela se, svašta je u životu prošla. Možda ne bi imala ništa protiv da je lijepo zamoliš da napusti ovaj svijet malo ranije od predviđenog tako da se naši životi čim prije vrate u normalu.

Ksenija Habunek

Objavljeno

|

Piše neki dan jedna prijateljica na Facebooku: “Mislim stvarno, zatvoriti čitavu zemlju zbog obične gripe! Pa to je suludo! Svake godine od gripe umre više ljudi nego je dosad umrlo od ove, kak ti, jako opasne bolesti. A gdje su tek svi oni koji umru od infarkta, možda nog udara, raka i ostalih bolesti? Stvarno, ljudi – probudite se! Ne budite tolike ovce! Sve je ovo smišljeno!”

Već sam odavno naučila da prepiranje preko društvenih mreža ne vodi nikamo. Nisam joj zato ništa odgovorila, već joj samo zalijepila link na članak u kojem svjetski priznati epidemiolozi (još jednom: e-pi-de-mi-o-lo-zi) pojašnjavaju da se doista radi o opasnoj bolesti, da je epidemija – štoviše, pandemija – stvarna, da se takve stvari događaju u svijetu s vremena na vrijeme pa smo tako već imali i SARS i MERS i hongkonšku gripu i španjolsku gripu i štošta drugo i da je mnogo ljudi umrlo, a oni koji nisu – nisu isključivo radi pravodobne reakcije stručnjaka, da su zdravstveni sustavi Italije, Španjolske, a doskora i SAD-a, pred kolapsom i da je situacija ozbiljna.


Ona je, naravno, odgovorila da je “to plaćeni članak” i tako je naša rasprava završila i prije nego je počela. Razumijem ja njezinu ljutnju. Ona radi u turizmu i prihodi su joj pali na nulu i upitno je kada će se stvari vratiti u normalu.

No da mi se dalo raspravljati i da mislim da ima neke svrhe objašnjavati ponovno ljudima sve ono što su silni svjetski stručnjaci već sto puta pojasnili, pitala bih je ovo:

Ako je broj umrlih zapravo beznačajan (a broj od skoro 55.000 diljem svijeta, unatoč činjenici da je pola svijeta u karanteni, to svakako nije!), koga si spremna žrtvovati? Svoju mamu, možda? Pa gledaj, ako gospođa ima već preko 70 godina, naživjela se, svašta je u životu prošla. Možda ne bi imala ništa protiv da je lijepo zamoliš da napusti ovaj svijet malo ranije od predviđenog tako da se naši životi čim prije vrate u normalu.

Aha, nisi mislila na svoju mamu. Nego na čiju? Možda na moju?

Znaš, svi ti ljudi koji su umrli nečiji su roditelji, nečije bake i djedovi, strine i tetke. Ali ne umiru samo stari. Podacima stručnjaka možeš ili ne moraš vjerovati, ali mrtve ne možeš zanemariti.

A i kad već spominjem stručnjake…

Znaš, sveznajuća moja prijateljice, studij medicine traje pet godina, specijalizacija još najmanje toliko, onda stažiranje pa rad u bolnici tijekom kojega neprestano učiš. I zamisli sad čitavu epidemiološku zajednicu neke zemlje, pa to pomnoži s brojem država na svijetu i dobit ćeš nevjerojatno velik broj stručnjaka specijaliziranih upravo za ovo usko područje. I svi oni – da, baš svi! – kažu da je virus opasan, da su mjere nužne i da se moramo strpiti. Ponovit ću – svi stručnjaci na svijetu!

Odakle ti samopouzdanje da ideš tvrditi nešto što je u direktnoj suprotnosti s mišljenjem čitave svjetske znanstvene zajednice? Podsjeti me, koje je ono tvoje područje? U čemu si ti stručna?

Zar te baš nimalo ne smeta što niti teoretski nije moguće da baš nitko od svih stručnjaka na svijetu nije primijetio da je virus ‘tek nešto malo jača prehlada’? Ah, pa što nisu tebe pitali! Da se tebe pitalo, sjedili bi sad na kavi i uživali u proljetnom suncu, a za virus nitko ne bi niti znao.

Točno, umirali bi ljudi po prekrcanim bolnicama, a nitko ne bi znao zašto i od čega, ni da ih je moguće spasiti. Ali ako hrpa ljudi umre od gripe i od srčanog udara, pa što je onda još nekoliko tisuća umrlih od korone? To nije ništa i to ti ne znači ništa jer nije u pitanju nitko tvoj.

A što ako ipak oboli netko iz tvoje obitelji? Hoćeš li se tada ispričati?

Ma da. Nisam ni mislila.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP