Prati nas

Mozaik

navučeni na tehnologiju

Živcira vas što djeca stalno bulje u ekrane? Vi ste još gori!

Prema podacima Nielsena, američke tvrtke koja se bavi analizom tržišta, osobe koje imaju 65 ili više godina, dnevno provedu čak 10 sati konzumirajući sadržaj s televizije, tableta i mobitela.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Pexels/MojeVrijeme

Mnogi roditelji, pa i bake i djedovi, konstantno zanovijetaju radi vremena kojeg današnja djeca provode pred raznim ekranima. Doista, istraživanja pokazuju da milenijalci pogledaju zaslon svog mobitela i do 150 puta dnevno, polovica se budi tijekom noći kako bi provjerili što ima na društvenim mrežama, a trećina zgrabi mobitel čim ujutro otvori oči. Pa ipak, kad se uračuna ukupno vrijeme provedeno pred ekranima, najnavučenije su – starije osobe.

Prema podacima Nielsena, američke tvrtke koja se bavi analizom tržišta, osobe koje imaju 65 ili više godina, dnevno provedu čak 10 sati konzumirajući sadržaj s televizije, tableta i mobitela. To je 12 posto više od osoba između 35 i 49 godina te 30 posto više od osoba između 18 do 34 godina starosti.


Većina tog vremena odnosi se na televiziju. Stariji Amerikanci koji su u mirovini, prosječno pred TV-om provedu sedam sati i 30 minuta dnevno, odnosno jednako koliko su provodili 2015. godine. Dodatna dva sata provedu gledajući u mobitele i tablete, što je povećanje od sedam puta u odnosu na razdoblje prije četiri godine.

U istome se razdoblju povećalo i vrijeme koje milenijalci provedu pred nekim ekranom i to od sat i 30 minuta do tri sata i 30 minuta, no to vrijeme najmanje se odnosi na televiziju koju mlenijalci zapravo najmanje gledaju. Kad se sve uzme u obzir, vrijeme provedeno pred ekranom se kod populacije od 18 do 34 godite povećalo tek za sa vremena u posljednje četiri godine, što je najmanje povećanje od svih ostalih dobnih skupina.

Što se pak tinejdžera tiče, oni pred ekranima dnevno provedu oko šest sati i 40 minuta, tek nešto više od dobne skupine između 18 i 34, no značajno manje od starijih generacija. Mladi doista puno vremena provedu skrolajući društvenim mrežama i ubijajući zombije u raznim video igrama, no ipak puno manje nego stariji provedu gledajući sapunice.

.

Mozaik

Kažete da su mjere prestroge? A koga ste spremni žrtvovati?

Ako je broj umrlih zapravo beznačajan (a broj od skoro 55.000 diljem svijeta to svakako nije!), koga si spremna žrtvovati? Svoju mamu, možda? Pa gledaj, ako gospođa ima već preko 70 godina, naživjela se, svašta je u životu prošla. Možda ne bi imala ništa protiv da je lijepo zamoliš da napusti ovaj svijet malo ranije od predviđenog tako da se naši životi čim prije vrate u normalu.

Ksenija Habunek

Objavljeno

|

Piše neki dan jedna prijateljica na Facebooku: “Mislim stvarno, zatvoriti čitavu zemlju zbog obične gripe! Pa to je suludo! Svake godine od gripe umre više ljudi nego je dosad umrlo od ove, kak ti, jako opasne bolesti. A gdje su tek svi oni koji umru od infarkta, možda nog udara, raka i ostalih bolesti? Stvarno, ljudi – probudite se! Ne budite tolike ovce! Sve je ovo smišljeno!”

Već sam odavno naučila da prepiranje preko društvenih mreža ne vodi nikamo. Nisam joj zato ništa odgovorila, već joj samo zalijepila link na članak u kojem svjetski priznati epidemiolozi (još jednom: e-pi-de-mi-o-lo-zi) pojašnjavaju da se doista radi o opasnoj bolesti, da je epidemija – štoviše, pandemija – stvarna, da se takve stvari događaju u svijetu s vremena na vrijeme pa smo tako već imali i SARS i MERS i hongkonšku gripu i španjolsku gripu i štošta drugo i da je mnogo ljudi umrlo, a oni koji nisu – nisu isključivo radi pravodobne reakcije stručnjaka, da su zdravstveni sustavi Italije, Španjolske, a doskora i SAD-a, pred kolapsom i da je situacija ozbiljna.


Ona je, naravno, odgovorila da je “to plaćeni članak” i tako je naša rasprava završila i prije nego je počela. Razumijem ja njezinu ljutnju. Ona radi u turizmu i prihodi su joj pali na nulu i upitno je kada će se stvari vratiti u normalu.

No da mi se dalo raspravljati i da mislim da ima neke svrhe objašnjavati ponovno ljudima sve ono što su silni svjetski stručnjaci već sto puta pojasnili, pitala bih je ovo:

Ako je broj umrlih zapravo beznačajan (a broj od skoro 55.000 diljem svijeta, unatoč činjenici da je pola svijeta u karanteni, to svakako nije!), koga si spremna žrtvovati? Svoju mamu, možda? Pa gledaj, ako gospođa ima već preko 70 godina, naživjela se, svašta je u životu prošla. Možda ne bi imala ništa protiv da je lijepo zamoliš da napusti ovaj svijet malo ranije od predviđenog tako da se naši životi čim prije vrate u normalu.

Aha, nisi mislila na svoju mamu. Nego na čiju? Možda na moju?

Znaš, svi ti ljudi koji su umrli nečiji su roditelji, nečije bake i djedovi, strine i tetke. Ali ne umiru samo stari. Podacima stručnjaka možeš ili ne moraš vjerovati, ali mrtve ne možeš zanemariti.

A i kad već spominjem stručnjake…

Znaš, sveznajuća moja prijateljice, studij medicine traje pet godina, specijalizacija još najmanje toliko, onda stažiranje pa rad u bolnici tijekom kojega neprestano učiš. I zamisli sad čitavu epidemiološku zajednicu neke zemlje, pa to pomnoži s brojem država na svijetu i dobit ćeš nevjerojatno velik broj stručnjaka specijaliziranih upravo za ovo usko područje. I svi oni – da, baš svi! – kažu da je virus opasan, da su mjere nužne i da se moramo strpiti. Ponovit ću – svi stručnjaci na svijetu!

Odakle ti samopouzdanje da ideš tvrditi nešto što je u direktnoj suprotnosti s mišljenjem čitave svjetske znanstvene zajednice? Podsjeti me, koje je ono tvoje područje? U čemu si ti stručna?

Zar te baš nimalo ne smeta što niti teoretski nije moguće da baš nitko od svih stručnjaka na svijetu nije primijetio da je virus ‘tek nešto malo jača prehlada’? Ah, pa što nisu tebe pitali! Da se tebe pitalo, sjedili bi sad na kavi i uživali u proljetnom suncu, a za virus nitko ne bi niti znao.

Točno, umirali bi ljudi po prekrcanim bolnicama, a nitko ne bi znao zašto i od čega, ni da ih je moguće spasiti. Ali ako hrpa ljudi umre od gripe i od srčanog udara, pa što je onda još nekoliko tisuća umrlih od korone? To nije ništa i to ti ne znači ništa jer nije u pitanju nitko tvoj.

A što ako ipak oboli netko iz tvoje obitelji? Hoćeš li se tada ispričati?

Ma da. Nisam ni mislila.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP