Prati nas

Vijesti

Branitelji liječeni od PTSP-a odgovorili Mrsiću: Bez nas ne bi bilo ni hrvatske države

‘Rat i ratna stradanja zasigurno nisu privilegija pa tako i ovi nazivi koji se upotrebljavaju u hrvatskom javnom prostoru, upotrebljavaju se isključivo kako bi se hrvatski branitelja i njihove mirovine prikazali kao najveći teret države i društva.’

Objavljeno

|

Mirando Mrsić

Zbog oštrih kritika Miranda Mrsića na račun takozvanih povlaštenih mirovina, posebno onih branitelja, reagirala je Zajednica udruga hrvatskih branitelja liječenih od posttraumatskog stresnog poremećaja.

“Sve svoje države ponose se svojim ratnim veteranima, stoga ovim putem ponovno i po ne znam koji puta ističemo svoje duboko razočaranje i žaljenje što pojedini hrvatski političari svojim izjavama stigmatiziraju i manipuliraju hrvatskom javnošću, a te njihove izjave usmjerene su protiv hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji”, poručuju iz Zajednice udruga nakon što je saborski zastupnik Demokrata najavio da će u saborsku proceduru uputiti zakonski prijedlog kojim bi se ponovno razdvojile povlaštene mirovine od ostalih.


Bivši SPD-ov ministar rada i aktualni predsjednik Demokrata Mrsić je pritom ustvrdio da su mirovine po posebnim propisima najveći problem hrvatskog mirovinskog sustava te naveo da će samo ove godine od 40 milijardi kuna, koliko će biti utrošeno na mirovine, devet milijardi kuna otići na povlaštene mirovine, od čega sedam milijardi kuna na braniteljske mirovine“.

Iz Zajednice udruga poručuju kako posebno osuđuju “što se uporno, i to već dugi niz godina, pokušava hrvatskoj javnosti nametnuti mišljenje kako su mirovine hrvatskih branitelja ‘povlaštene i privilegirane'” što, naglašavaju, nikako ne mogu prihvatiti. 

“Rat i ratna stradanja zasigurno nisu privilegija pa tako i ovi nazivi koji se upotrebljavaju u hrvatskom javnom prostoru, upotrebljavaju se isključivo kako bi se hrvatski branitelja i njihove mirovine prikazali kao najveći teret države i društva te kako bi se zadirući u dostojanstvo hrvatskih branitelja polariziralo hrvatsko društvo zbog jeftinih političkih poena”, ocjenjuju.

Činjenica je da bez hrvatskih branitelja ne bi bilo niti hrvatske države, jer upravo hrvatski branitelji bili su ti koji su ginuli i bili ranjavani kako bi obranili cijeli hrvatski narod i sve njegove građane od velikosrpskog agresora i stvorili samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, poručuju iz Zajednice udruga branitelja liječenih od PTSP-a.

.

Vijesti

Treba li država omogućiti teško bolesnima eutanaziju?

Prijepor oko eutanazije već godinama polarizira njemačko društvo. Ni djelatnici palijativne skrbi nisu sigurni u to koliko daleko smiju ići u olakšavanju muka oboljelih od neizlječivih bolesti.

Objavljeno

|

Autor

Postoje teške neizlječive bolesti da oboljeli više ne žele živjeti. Imaju li pravo na dobivanje lijekova kojima će počiniti samoubojstvo? O tome U Njemačkoj mora odlučiti njemački Savezni ustavni sud, javlja Deutsche Welle.

Harald Mayer je toliko bolestan da više ne želi živjeti. Nekad je radio kao vatrogasac, a onda je obolio od multiple skleroze (MS). Već 20 godina pati od te teške bolesti. Danas je osuđen na invalidska kolica i danonoćnu pomoć njegovatelja. Svoju svakodnevicu naziva “mučenjem”. “Želim okončati svoj život”, kaže ovaj 49-godišnjak. “Ja trebam pomoć 24 sata dnevno, čak i ako me zasvrbi na glavi”, priča Harald Mayer. On se plaši daljnjeg pogoršanja svoga stanja – jer onda više neće moći samostalno gutati lijekove.


Harald Mayer je bio jedan od tužitelja u postupku pred Upravnim sudom u Kölnu. Tužitelji su tražili dopuštenje za nabavku lijekova za izvršenje samoubojstva. Sud je jučer (19.11.) donio odluku kojom je spor na daljnje rješavanje uputio Saveznom ustavnom sudu. Da je to jedina prava adresa za rješavanje tog pitanja složili su se svi sudionici postupka: i sud, i tužitelji, i tuženi.

Gdje su granice zakonitosti?

Pravno gledano postoje određene nejasnoće. U Njemačkoj je u određenim slučajevima dopuštena pasivna (uskraćivanje lijekova i mjera za produženje života) i indirektna eutanazija (prekid života na zahtjev pacijenta). Aktivna eutanazija je zabranjena i za nju je predviđena zatvorska kazna. U praksi se postavlja pitanje gdje su granice pasivne i indirektne eutanazije.

Nakon što je 2017. godine i Savezni upravni sud potvrdio da se u ekstremnim slučajevima može dopustiti nabavka smrtonosne doze lijeka, Harald Mayer je podnio zahtjev Saveznom institutu za lijekove i medicinske proizvode da mu se odobri nabavka narkotika natrijevog pentobarbitala. Isto je zatražilo još 110 bolesnika. No taj zahtjev je odbijen i to po nalogu saveznog Ministarstva zdravstva koje je priopćilo da zadaća države ne može biti “aktivna podrška činu oduzimanja života” i pozvalo se na važeće zakone.

Gladovanje do smrti

Prijepor oko eutanazije već godinama polarizira njemačko društvo. Ni djelatnici palijativne skrbi nisu sigurni u to koliko daleko smiju ići u olakšavanju muka oboljelih od neizlječivih bolesti. Dok predsjednik Njemačkog društva za palijativnu medicinu Lukas Radbruch kaže da je postao liječnik kako bi ljudima pomogao, a ne okončao nečiji život, liječnik palijativne medicine Benedikt Matenaer ne želi isključiti mogućnost da će jednog dana pacijentu pomoći kod samoubojstva. On smatra sramotnim za društvo da smrtno bolesni ljudi moraju gladovati do smrti ako više ne mogu podnijeti svoje patnje.

Istovremeno ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da većina građana Njemačke želi legalizaciju aktivne eutanazije. Tako se u anketi provedenoj u travnju ove godine za legalizaciju izjasnilo 67 posto ispitanika, dok je 17 posto bilo protiv.

Sada je na redu Savezni ustavni sud, na čiju će se odluku morati čekati najmanje godinu i pol do dvije. “To je vrlo dugo vrijeme”, kaže Mayer. Za njega je svaki dan života veliki izazov.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP