Prati nas

Aktivno starenje

Mitovi i predrasude

Je li bolje biti pijan nego star?

Bili smo na tribini provokativnog naziva ‘Je li bolje biti pijan nego star’ koja se bavila mitovima, predrasudama i stereotipima o starenju. Vrlo zanimljivo i posjećeno predavanje u Pučkom otvorenom učilištu održala je psihologinja Ljiljana Kaliterna-Lipovčan.

Objavljeno

|

foto: Matteo Vistocco/Unsplash

Neobično živo bilo je te srijede poslijepodne u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu. Posjetitelji tribine provokativnog naziva “Je li bolje biti pijan nego star?” zauzimali su svoja mjesta živo čavrljajući. Mahom su to osobe starije dobi, ali ima i nešto mlađih.

“I prošla tribina je bila jako zanimljiva“”, kaže jedna gospođa svojoj prijateljici dok obje skidaju kapute i smještaju se u gledalištu. “I tema je bila zanimljiva, i predavač… Vjerujem da će tako biti i ovaj put.”


“Ali kakva je to teza: ‘Bolje biti pijan nego star’?” pita ova svoju kolegicu.

“Pa to ti je iz one pjesme… Neki sarajevski bend je to bio. Ne sjećaš se?”

“Ne.”

“To je pjesma od Plavog orkestra. Bio je to veliki hit. Evo, ovo!”, ubacuje se u njihov razgovor treća gospođa  i ukazuje na to da je s razglasa upravo počeo svirati veliki hit iz osamdesetih.

dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto. S. Novak)

Predavačica na Tribini Sova je psihologinja dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan s Instituta Ivo Pilar. Odmah na početku objašnjava čemu takav naziv: “Nije neobično da se uopće postavlja to pitanje jer u današnje vrijeme se na starenje i pijanstvo gleda gotovo na isti način: i stari i pijani ljudi su nesuvisli, neorganizirani, ne baš pristojnog ponašanja… Kao u onom starom vicu gad starija gospođa uđe u tramvaj i vidi pijanog čovjeka pa kaže ‘Fuj, pijanac!’ a on joj odgovori: ‘Gospođo, ja bum se nekad otrijeznil’, ali vi ne bu’te postala mlađa!'”

No je li uopće potrebno postati mlađi i odakle svima nama, kao društvu, tolike predrasude i stereotipna mišljenja o starenju, koja su to mišljenja i kako su ona nastala? Što mislimo kada nekome kažemo da je ostario? Doktorica Kaliterna-Lipovčan kaže da nam tada prvo na pamet padaju neka bolest ili nemoć. No zašto nam prvo na pamet ne bi palo nešto pozitivno poput iskustva?

“Baš zato što se na starenje gleda kao na nešto negativno, smislili smo i puno izraza kojima se izbjegava nekome reći da je star. Pa tako govorimo o ‘zlatnim godinama’, o ‘starijim odraslima’ i slično. Često se može čuti i da netko ‘uspješno stari’ No onda se ja pitam, postoji li osoba koja ‘neuspješno stari’? Taj drugi je, valjda, na Mirogoju”, kaže predavačica na ovoj tribini i dodaje: “Svi koji su ostarili, ostarili su uspješno. Moram priznati da je meni osobno najgori izraz ‘dostojanstveno starenje’ jer kakvo bi to bilo ‘nedostojanstveno starenje’?”

One koji tvrde da su pedesete nove četrdesete ili da su sedamdesete nove pedesete Kaliterna-Lipovčan komentira: “Ma zamisli ti postignuća! Ili kad nekome želiš dati kompliment pa mu kažeš: ‘Izgledate puno mlađe’ ili ‘O, vi još uvijek hodate!’ Jer bi zapravo bilo normalno da ste doma u krevetu. Ili kad vam netko kaže ‘O, pa vi ste još uvijek tako bistri!’. Jer normalno bi, valjda, bilo da se gubite, da ne znate tko ste ni gdje ste. I takve stvari se govore svakodnevno.”

Nisu svi stariji isti

No sve to skupa, zapravo, nije istina. I zato je Kaliterna-Lipovčan predavanje posvetila mitovima, predrasudama i stereotipovima o starenju.
Jedan od najraširenijih mitova je taj da su svi stari ljudi isti, a to ne može biti dalje od istine. Naime, najveće razlike među ljudima su upravo u starijoj dobi. Sve bebe su, recimo, iste ili bar jako slične, ali stariji ljudi – ne!

Još jedan vrlo raširen mit je taj da stariji ljudi nisu produktivni. No iako su već u mirovini, starije osobe itekako rade skrbeći se za svoju obitelj. Uostalom, pogledamo li listu deset najbogatijih osoba na svijetu, primijetit ćemo da je najmlađi među njima Bill Gates koji ima 64 godine. “Kako su oni postali najbogatiji ako nisu produktivni?” pita se Kaliterna-Lipovčan.

Tribina ‘Je li bolje biti pijan nego star?’ (foto: S. Novak)

Dok smo živi možemo učiti. Ako to želimo.

Mit koji je također vrlo raširen je taj da su stari ljudi vrlo rigidni i teško uče nove stvari pa se zato i ne služe novom tehnologijom. Poznata vam je svima ona uzrečica da “ne možeš starog psa naučiti nove trikove”. To uopće nije istine jer sposobnost učenja ostaje ista, iako se možda smanjuje brzina učenja. Prema tome, učiti možemo dok smo živi! Da je tome doista tako svjedoči i podatak iz ove godine koji kaže da se čak 77 posto ljudi starijih od 65 godina služi internetom.

“Kad se razmišlja o starijim osobama, često sa može čuti i zabluda da su stariji ljudi depresivni i onda se za tu depresiju okrivljuje njihova starost. No valja znati da je depresija bolest prisutna u svakoj dobnoj skupini i najraširenija kod osoba između 25 i 40 godina, a tad nitko za tu depresiju ne okrivljuje njihovu mladost”, tvrdi ova predavačica pa dodaje: “Valja naglasiti još nešto – istraživanja su pokazala da su ljudi najsretniji oko 23. i kasnije nakon 65. godine. U srednjoj dobi, oko 40. godine, ljudi su najzaposleniji, imaju najviše problema, posla, kredita, tad žive najnapornije i tad su zapravo najnesretniji. No sreća se povećava nakon odlaska u mirovinu i ljudi, barem u zapadnim, razvijenim zemljama, postaju najsretniji u toj dobi.”

Ipak, odnos prema starenju i starim osobama nije uvijek bio takav. Dovoljno je samo pogledati starije filmove i serije otprije 40-50 godina, pa ćemo primijetiti da su tada glavne uloge mahom imali glumci i glumice u zrelim godinama, dok danas u filmovima uglavnom glume mlađi ljudi. Na taj način i filmska industrija i mediji doprinose stvaranju stereotipa o starijima.

“Kad spominjem medije i reklame koje se ondje mogu vidjeti, sigurno ste primijetili izraz anti-age koji se koristi za razne kreme i preparate koji bi, kao, trebali zaustaviti starenje. To je problematično s više strana jer, kao prvo, starenje se ne može zaustaviti, i, kao drugo, zašto bi uopće to netko želio s obzirom da se radi o prirodnom procesu?” pita psihologinja Kalterna-Lipovčan.

Predavanje ipak završava pozitivnim primjerima: “Reći ću da dva od tri svih 65-godišnjaka žive danas što pokazuje koliko se silno produljio životni vijek. Nadalje, 75 posto kapitala u Americi (ali slično vrijedi i za nas) je u rukama starijih osoba.”

Mislite li još uvijek da je bolje biti pijan nego star?

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP