Prati nas

Aktivno starenje

Smart

Hrvatski umirovljenici sve češće koriste Viber, WhatsApp, Google Maps…

Iako još ima onih kojima mobitel služi samo za pozive, snažno raste broj starijih osoba koje koriste sve aplikacije koje im nude njihovi pametni telefoni.

Objavljeno

|

foto: Georg Arthur Pflueger/Unsplash

“Koristim sve aplikacije. Imam profil na Facebooku i na Twitteru. Na kompjuteru Word i sve iz Office paketa. Jako puno koristim razne navigacije, pa onda aplikaciju BlaBlaCar. Često putujem pa onda preko nje nađem nekoga da me poveze, a često i ja nekoga vozim”, kaže Stipo Lučić, umirovljenik iz Zaprešića. Dok pregledava stanje na svom mobitelu, otkriva nam koje još aplikacije koristi.

“Imam Viber, WhatsApp, Messenger koji pripada Facebooku… Dosta kupujem preko interneta, koristim i internet bankarstvo. Naručujemo i stvari preko Bolta. Također koristim i aplikacije za uređivanje fotografija. U početku sam se služio samo kompjuterom, a onda, kad su došli ovi suvremeniji mobiteli, skoro 90 posto stvari obavljam preko mobitela. Sad preko telefona možeš doista skoro sve”, kaže Stipo.

No Stipo nije uobičajeni korisnik mobitela i aplikacija s obzirom da je osnivač vrlo popularne Facebook grupe “Majstor u svom domu” tako da Facebook ima u malom prstu – iako pripada zrelijoj generaciji. “Jedan administrator iz moje grupe mi je jednom rekao: ‘Znaš, ja se tebi divim. Moj tata je tvoje godište i bio je direktor neke firme, a kompjutor ne zna niti upaliti.’ Ne znam kao je taj čovjek funkcionirao”, kaže uz smijeh Stipo.

Svima koji se još nisu otisnuli u svijet suvremene tehnologije poručuje da taj korak svakako trebaju napraviti. “Ljudi bi se morali upustiti u to. Nemam ni ja sad neko veliko znanje o aplikacijama i svemu tome, ali korištenjem ipak nešto naučiš. Ja sam starija generacija i mi nismo imali prilike o tome učiti u školi. Ja sam na prvi kompjuterski tečaj išao još dok je bio operativni sustav DOS”, kaže Stipo.

Godine nisu prepreka učenju

Bez obzira koliko čovjek godina ima, ako ga nešto zanima, može naučiti. A pristup internetu je, zapravo, vrlo jednostavan kad se jednom probije led. Također, internet je jako koristan i važan je je jako puno, pogotovo starijih ljudi, danas socijalno izolirano, što se dodatno pogoršalo za vrijeme pandemije.

“Društvene mreže su za takve ljude prava blagodat”, kaže Stipo. “Ima još jedna prednost, a to je što je sada izuzetno lako nešto objaviti. Ja u slobodno vrijeme pišem poeziju i prije su se pjesme i književni radovi mogli objavljivati u književnom časopisima samo ako bi prošli to neko posebno prosudbeno vijeće. Zato je vrlo mali broj ljudi doista mogao nešto objaviti. No danas postoje mnogi književni portali gdje mnogo više ljudi može objavljivati svoje tekstove. Facebook, na kojem postoje i mnoge književne grupe, da i ne spominjem. Ljudima koji se bave nekim umjetničkim ili kreativnim radom, predstavlja jako veliku satisfakciju ako to što su napravili ili napisali mogu negdje objaviti. A prije je to bilo nemoguće i ako si nešto radio, to si mogao pokazati samo svojim prijateljima i susjedima. No danas, zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, to može vidjeti jako puno ljudi”, kaže Stipo.

Stipo Lučić (foto: Silvija Novak)

S najčešćom zamjerkom da društvene mreže i tehnologija pogoduju otuđivanju ljudi, Stipo se uopće ne slaže. “Kažu da društvene mreže stvaraju otuđenost, ali ja mislim da to nije istina jer ako i nemamo osobnog kontakta, to ne znači da se ne družimo. Čovjek nekad pomisli da su društvene mreže gubljenje vremena, ali to može biti i vrlo korisno. Osim toga, svako sam odlučuje kako će društvene mreže koristiti”, kaže Stipo.

Ulazak u svijet napredne tehnologije

Suvremena tehnologija, pametni telefoni i razne aplikacije u posljednje vrijeme sve više korisnika pronalaze i među starijom populacijom, potvrđuje nam i Krunoslav Ćosić, glavni urednik portala Smartlife koji se bavi upravo tehnologijom.

“Dosta pišem o tome koliko se i na koji način starije osobe služe tehnologijom. U tu svrhu testiram i neke mobitele. Često mi, zato, pod ruke dođu modeli namijenjeni baš toj populaciji: to su mobiteli s većim tipkama, velikim znakovima na ekranima i ikonama izbornika. Po raznim tehnološkim sajmovima, često susrećem brandove koji su specijalizirani baš za tu stariju dob. Naravno, takvi mobiteli uvijek malo zaostaju za ostalima što se tehnologije tiče i to najčešće nisu pametni telefoni. No primijetio sam da se u zadnjih par godina počinju izlaziti i smartphoni – dakle, pametni telefoni – za stariju populaciju koji, opet, imaju jako velike ikone koje se mogu vidjeti i bez naočala”, kaže Ćosić.

“U tom se smjeru razvijaju dvije vrste telefona: oni s tipkama (tu su uvijek velike tipke, manji ekrani i jednostavnije sučelje) i telefoni za publiku koja je praktički nepismena (takvi telefoni nude foto-imenik gdje vi vidite fotografiju onoga koga zovete). Neki modeli imaju nekakve memory tipke pa čim stisnete, recimo, broj jedan ili dva, automatski se zove onaj koga ste pod taj broj spremili, tako da osoba uopće ne mora znati kako u imeniku doći do tog broja jer nekim je ljudima teško zapamtiti i one najosnovnije operacije”, kaže.

Na tim telefonima često postoji i ta SOS tipka koja je izuzetno praktična. “Svim osobama koje žive same savjetovao bih kupnju telefona baš s takvom opcijom. Naime, starijim se ljudima može dogoditi da padnu i ne mogu ustati, no ako uz sebe imaju mobitel s SOS tipkom, dovoljno je da je samo pritisnu i telefon sam zove nekog od pet brojeva koje smo u njega unijeli. Ako se prvi broj ne javi, telefon sam zove dalje sljedeći broj. Na posljednjem mjestu, recimo, može biti hitna pomoć ili nešto slično”, opisuje Ćosić.

Mobiteli za starije često imaju FM radio za publiku koja to voli i želi. “Mnogi stariji slušaju radio dok, recimo, šeću gradom ili parkom. Također je zgodno što ti radiji često funkcioniraju bez antene. Većina tih radija traži antenu, odnosno slušalice služe kao antena, no ima telefona koji rade i bez antene, odnosno ona je integrirana. Osim toga, takvi mobiteli nude i snimanje FM radija pa korisnici mogu neku emisiju snimiti za kasnije preslušavanje”, kaže Ćosić.

Pametan telefon u jednostavnom načinu rada

Što se tiče pametnih telefona, postoje androidi koji nude i jednostavan način rada koji će starijim korisnicima olakšati njihovo korištenje. “Ako se odabere taj jednostavniji način rada, mnogo onih ikonica nestane i na zaslonu se pojavi samo nekoliko onih najvažnijih poput telefonskog imenika, poruka, kalendara i sličnog, a sve drugo je skriveno i nije tako lako doći do toga. Isto tako, telefoni za starije često imaju i svjetiljke što je također velika pomoć”, kaže Ćosić.

Posebna ponuda aplikacija za starije korisnike svakako postoji, no ona ponekad može ljudima i zakomplicirati život ako se ne znaju njima služiti. Kako kaže naš sugovornik, ljudi u neke aplikacije uđu, pa ne znaju izaći, pa nešto stisnu, pa ne znaju vratiti. Među aplikacijama koje se u starijoj dobi najčešće koriste su svakako aplikacije za poruke, Google karte, razni podsjetnici, ali sve češće i video pozivi.

“U Google kartu se može upisati kućna adresa i to može pomoći osobama koje pate od demencije da se vrate doma. Takav dodatak aplikacije može vas pješice ili javnim prijevozom dovesti kući u slučaju da se izgubite. Valja reći da Google sad već ima i opciju live view pomoću kojega vi možete usmjeriti svoj telefon i prikazuje vam se slika točno onoga što je ispred vas i strelica vas upućuje točno gdje trebate ići. To je puno jednostavnije nego da baš na karti gledate kud trebate ići. Karta je dosta nezgodna jer ponekad ne znate kako je okrenuti i u kom smjeru trebate ići, a ovakve prilagođene karte doista svi mogu koristiti. To čak i ja koristim kad sam u nekom stranom gradu jer mi se tako lakše snaći”, kaže Ćosić.

Krunoslav Ćosić (foto: Silvija Novak)

Nadalje, vrlo su zgodni i korisni pametni satovi ili narukvice s aplikacijom koja se nalazi na pametnom telefonu. “U praksi to izgleda tako da postoji pametni sat uparen s pametnim telefonom, na kojeg je prethodno skinuta aplikacija baš za taj sat ili narukvicu. U toj aplikaciji onda postoji više jako zgodnih i korisnih opcija, recimo, podsjetnik da trebamo popiti vodu. Naime, stariji često ne piju dovoljno vode, pa vas taj pametni sat podsjeća da se dovoljno hidratizirate. Prednost pametnih narukvica je ta što se rjeđe moraju puniti i baterija im dulje traje, no satovi imaju prednost zbog toga što imaju veći ekran i malo su napredniji, ali im zato baterija traje kraće. Ukoliko se koristi ta spomenuta aplikacija za vodu, to funkcionira tako da narukvica ili sat zavibriraju i pojavi se ikonica vode”, kaže Ćosić.

“Nadalje, možete si postaviti podsjetnik da svakih pola sata morate ustati i malo se protegnuti. To može biti zgodno za nekoga tko je u mirovini i puno sjedi ili leži, a aplikacija će ga podsjetiti da se malo prošeće. Također, vrlo je korisna aplikacija koja vas podsjeća da morate popiti neki lijek. To su te neke jednostavne stvari koje osobi koja će se satom ili narukvicom služiti, može postaviti netko drugi, a korisnik onda samo prima obavijesti i ispunjava ono na što ga je sat podsjetio”, kaže Ćosić.

Pametni telefoni i aplikacije kao spas od izoliranosti

Tijekom pandemije značajno se povećao broj starijih osoba koje se služe tehnologijom. “Doista je tijekom pandemije došlo do povećanja korisnika smartphona. Mnoga su djeca roditeljima kupila mobitele baš iz toga razloga da mogu komunicirati i onda kad susreti uživo nisu preporučljivi. Mnogi su shvatili i da moraju naučiti služiti se tehnologijom. Prije su možda odbijali napraviti taj korak, no primjećujem da se sada puno više ljudi raspituje o tome koji telefon kupiti svojim roditeljima ili bakama i djedovima.”

Raspituju se i postoje li neki jednostavniji smartphoni, odnosno kako na običnom pametnom telefonu uključiti onaj jednostavniji način rada. Ova je pandemija i izolacija kojoj su bili izloženi, mnoge natjerala ne samo da se nauče služiti SMS-om, već i da koriste razne druge aplikacije za poruke poput WhatsAppa”, kaže Ćosić, no dodaje i kako su, unatoč svemu, u Hrvatskoj oni obično telefoni još uvijek negdje na 10 posto prodaje.

“U 90 posto slučajeva, ljudi će kupiti pametni telefoni, a 10 posto obični. Gotovo svi proizvođači još uvijek u ponudi imaju i takve, obične telefone. Ljudi često imaju i po dva telefona – jedan obični, a drugi pametni – jer ovaj pametni, iako se njime služe, ne žele nositi okolo da ga ne izgube ili da im ne ispadne iz ruke i razbije se”, kaže Ćosić.

“Tijekom pandemije su jako postale popularne aplikacije za razmjenu poruka WhatsApp, Telegram i slično, ali i aplikacije za video pozive poput Zooma. Video telefonija je iznenada postala jako interesantna, iako ona postoji već dug niz godina. Uvijek sam se pitao kad će video pozivi postati uobičajeni, no video je zaživio tek u koroni. Sljedeće što očekujemo je da će u većoj mjeri zaživjeti plaćanje preko mobitela i beskontaktno plaćanje preko mobitela. Iako to stariji ljudi baš i ne vole i preferiraju gotovinu, prilike će ih natjerati da to prihvate. Uskoro će svi početi plaćati samo naslanjanjem mobitela na uređaj u trgovini. Kod nas se ljudi još malo plaše, ali i to će uskoro postati sve češće”, predviđa za kraj Krunoslav Ćosić.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.