3 stvari koje ne smijete reći zetu, ako želite da vas poštuje

Dolazak novog člana u obitelj uvijek je stresna situacija. Dok jedni “gacaju po jajima”, drugi odabiru izravan pristup pa sa zetom razgovaraju kako su navikli razgovarati s vlastitom kćeri.

No usprkos prednostima izravnog i iskrenog komuniciranja, od nekih pitanja i opažanja valja se suzdržati. Pogotovo ako ne želite da vam odnos s kćerkom pati zbog lošeg odnosa sa zetom. Evo koje riječi, prema psihologinji i obiteljskoj terapeutkinji dr. Danielle Forshee, nikada ne biste trebali uputiti zetu.

Kada ćeš mi dati unuke? Što se čeka, zete?

Razumijemo da biste zaista voljeli imati unuka ili unuku. Možda i četvero njih. No, važno je shvatiti da to možda nije nešto što vaše dijete ili vaš zet želi – sada ili možda nikada. “Osim toga, važno je uzeti u obzir da neki ljudi mogu imati poteškoća s prirodnim začećem djece”, upozorava dr. Forshee. “Projiciranje vlastitih ideala na druge ili pretpostavljanje u vezi osobnih izbora može kod drugih izazvati osjećaj nametanja i kršenja osobnih granica”, dodaje ona.

Što možemo reći umjesto toga? Ako sami ne spomenu tu temu, dr. Forshee savjetuje da je najbolje ni ne spominjati je. No, ako zaista morate nešto reći, najbolje je pristupiti iz pozicije neosuđivanja i znatiželje. Na primjer, možete reći nešto poput: “Što misliš što će vam budućnost donijeti u idućih pet godina?” Ali budite svjesni činjenice da starije osobe često misle da su lukavije no što zapravo jesu.

Slušaj mene, moja kći to više voli ovako!

“Ovakva vrsta izjave implicira da ste bolje od njenog supruga upućeni u preferencije vaše kćeri”, objašnjava dr. Forshee. “Vjerojatno ovakve izjave budu izrečene zbog percipirane bliskosti između majke i kćeri. Međutim, ova izjava nosi rizik stvaranja percipirane razlike u moći unutar odnosa između zeta i punice. Takva izjava ograničava zetovu otvorenost za vaš utjecaj.” Drugim riječima, pokušavajući nadmašiti svog zeta dokazivanjem da najbolje poznajete svoje dijete, samo ćete sebi stvoriti problem.

Što reći umjesto toga? I to je primjer u kojem je najbolje pristupiti iz pozicije znatiželje na način da dodate ono što zapravo želite sugerirati. Primjerice: “Nisam znala da moja kći pije crnu kavu. Koliko se sjećam, uvijek je dodavala mlijeko.” Kažite nešto takvo, ako već morate nešto reći. No imajte na umu da će vaš zet s vremenom prepoznati prave signale koje mu šaljete.

Kada ćeš naći bolji posao? Kupiti kuću? Zamijeniti stari automobil?

“Ove izjave su kritične, prenose nezadovoljstvo i prezir. S obzirom da predstavljaju osobne vrijednosne prosudbe, svaki primatelj će osjetiti njihove oštrice”, kaže dr. Forshee bez ikakvih dvojbi. Dakle, da, to je praktički zajamčeni način da stvorite distancu između sebe i svog zeta.

“Svi imamo želju da budemo prihvaćeni od onih koji su nam najbliži, uključujući i potrebu da se osjećamo dovoljno dobrima. Iako biste vi možda željeli da se postignuća vašeg zeta poboljšaju, to možda nije njegov način jer njegove vrijednosti, izbori i preferencije mogu biti drugačiji od vaših. Ta razlika nije ni dobra ni loša. Ili čak možete težiti istome, ali financijski aspekt priče možda još uvijek ne dopušta tako nešto.” Usput, ako je ovo potonje slučaj, dr. Forshee napominje da to zapravo znači da je vaš zet vjerojatno vrlo odgovoran, a to je dobra stvar.

Kako to reći, a da ne uvrijedimo zeta? Nikako. Najbolje je držati jezik za zubima. No ako ste osoba koja će prije puknuti na boku, nego prešutjeti, najbolje je pokušati pristupiti (opet!) iz pozicije neosuđivanja i znatiželje, a sve kako biste bolje razumjeli situaciju, promišljanja, uvjerenja i osjećaja vašeg zeta.

Mogli biste reći: “Mora biti frustrirajuće što tvoj automobil zahtijeva često servisiranje. Kakva su tvoja razmišljanja o svemu ovome?” No budite svjesni toga da vaš zet nije glup i da zna pročitati skrivenu poruku. Što se tiče situacije s poslom, pokušajte pitati svog zeta kako se osjeća na trenutnom poslu. Nastavite upitom o tome postoji li nešto što bi želio da je drugačije ili koje mu se stvari sviđaju u vezi posla.