‘Vratite kute u škole, danas ne vrijediš ako nosiš robu s placa’

“Čitam priču gospođe Danke i mislim da je u pravu vezano za markiranu odjeću. Nažalost, danas si manje vrijedan ako nosiš odjeću i obuću s placa. Djeci treba usaditi da nije odjeća ta po kojoj se prosuđuje čovjek, već srce i empatija za druge ljude”, piše nam naša 65-godišnja čitateljica Vedrana.

Zato se i događaju ovakve loše stvari po školama, poput strahote u Beogradu, jer su razlike sve očitije i veće. Današnja djeca su bezosjećajna i sebična. U moje vrijeme je bilo isto bogatijih i siromašnijih, ali smo u školu dolazili u kutama, a to bih i danas podržala”, objašnjava.

Što misli o vraćanju kuta u škole, upitali smo i gospođu Sanju iz Zagreba. “Meni je to s kutama super, podržala bih tu ideju. Kute su bile super stvar, iako sam se ja u petom razredu osnovne škole bojala da će mi roditelji kupiti neki ružni model. Živjeli smo na selu i kad su moji roditelji dvaput godišnje išli u šoping u neki veći grad, što su izabrali, izabrali su. Nije bilo mjesta za ‘ne sviđa mi se’. Bilo me strah da mi ne kupe kutu do koljena kakvu je nosila učiteljica pa sam na praznicima nagovorila baku da mi je sašije prema mojim željama. I bila je baš lijepa, kratka, bez rukava, sa strane se, na struku, vezala špagicama. Morala mi ju je obrubiti tankom ružičastom satenskom trakicom. Tada sam si bila sva ponosna, tu kutu sam obožavala”, ispričala je gospođa Sanja.

Gospođa Sandra iz Rovinja ispričala nam je da je baš prije nekoliko dana gledala fotografiju svog prvog razreda te priznala da se nije prepoznala. “Nekako se poklopilo da smo u prvom razredu sve djevojčice imale iste kute, valjda se drugačije nisu mogle kupiti u gradiću. Danas, nakon 40 godina, moraš se dobro zagledati da se uopće prepoznaš. Zato je to s kutama meni bilo super. Sjećam se da sam svoju kutu voljela, samo mi nije bilo jasno zašto me mama svaki dan tako lijepo odijeva, kad se ispod kute ništa ne vidi”, rekla je naša čitateljica iz Istre.

Kako kaže gospođa Maša iz Splita, to što ona kao mala nije voljela nositi kutu, ne znači da je protiv školskih uniformi. “Kuda ide ovaj svijet, bilo bi bolje da vratimo kute. Živo se sjećam svoje, sašila mi ju je baka. Bila je svijetlo plava i imala je džep na sredini, to baš nisu imali svi. Izgledala je kao pregača i to mi je bilo fora”, rekla je.

Kad sam za mišljenje o kutama nazvala gospodina Dina iz Zagreba, rekao je da su mu kute bile najmanji problem jer je to prihvatio kao ‘mora se”. “Lako za kute, ja imam traumu zbog papuča, takozvanih Borotanki koje su također bile propisane kao obavezna obuća u mojoj školi. E, to je bila noćna mora, osjećao sam se baš glupo u njima”, rekao je.

Zanimljivo je da je i drugi naš muški sugovornik, gospodin Neven, rekao gotovo identičnu rečenicu: “Ma kute su bile još najmanji problem, meni su papuče bile traumatične. Morao sam nositi one, kako smo ih ono zvali, Zepe, grozne su bile. Znao sam ih zaboraviti, pa trčati kući po njih, nije to bilo nimalo zabavno”, rekao je. I njega smo upitali je li i on nosio Borotanke, na što je odgovorio da su ih u njegovoj školi nosili u sportskoj dvorani. “Također ih nisam mogao smisliti”, prisjetio se.

Što su zepe?

U Leksikonu Yu mitologe o Zepama smo potom pronašli sljedeće štivo: ”Vrsta obuće od crnog filca s gumenim potplatama i bočnim preklopom s gumbom. Isprva, zepe su bile uobičajena obuća seoskih baba, da bi se sredinom 1980-ih proširile kao školska obuća, a zatim i misteriozno postale modnim hitom među tinejdžerima. Proizvodilo ih je Borovo.” I danas ih može kupiti po cijeni od nešto preko 13 eura.

Zanimljive preporuke o odijevanju u školama iz 1901.

I jedna zanimljivost za kraj: davne 1901. godine u časopisu Na domaćem ognjištu 1901. godine izašao je zanimljiv članak o odijevanju školske mladeži: „Odijelo neka im je naravski primjereno godišnjemu doba prostrano i djetinje, da se ne bi prerano smatrali odraslima. U tom roditelji ne mogu dosta biti oprezni. Dijete neka ostaje i osjeća se što dulje može djetetom. Ne odijevaj dakle djecu odijelom, koje dolikuje odraslima, ne kiti ih, ne upozoruj ih na tjelesnu im ljepotu, neka uče cijeniti zdravlje, a za svoju ljepotu ne trebaju da znaju tako dugo, dok će je moći umom svojim podređivati vrednijoj i trajnijoj ljepoti svoje duše.”

Kod nas su tridesetih godina u mnoge škole uvedene crne kute s bijelom kragnom, a četrdesetih su škole propisivale i školske kape. Kasnije su kute poprimile svijetliju, modru boju, a iz škola su nestale s krajem osamdesetih. Podsjetimo, glavni zadatak im je, osim očuvanja civilne odjeće, bio je i prikriti socijalne razlike između učenika. Što mislite, trebamo li kute vratiti u škole?