Ne, ne pada mi na pamet ići na godišnjicu mature!

Pandemija je gotova, pripreme za godišnjice mature su u punom jeku. Odabrani su odbori koji će sve organizirati, javiti vam račun za uplatu novca i dostaviti točno vrijeme i adresu na kojoj se trebate pojaviti; zanosni koliko već možete “zanositi” nakon 30 ili 40 godina.

Da budem iskrena, i ja sam bila u Facebook grupi u kojoj se dogovarao ponovni susret generacije, no napustila sam je nakon nekoliko dana. Sve te primjedbe, želje i nerealni zahtjevi pomogli su mi shvatiti da na taj event jednostavno neću otići. Radije ću provesti večer uz čašu vina i Netflix. Dobro, uz dvije čaše vina. Žao mi je jedino što ovaj tekst nisam objavila u toj grupi.

Srednja škola je završila davno, odrastite!

Za svakoga od nas srednja škola bila je posve drugačije iskustvo nakon kojega smo razvili isto tako različite živote. Svaka razlika među nama koja je tada postojala, u međuvremenu je eksponencijalno narasla.

Osim toga, za mnoge je srednja škola bila traumatično iskustvo kojeg se ne žele ni sjećati. Neki drugi svoj vrhunac doživjeli su baš na srednjoškolskim hodnicima i žele evocirati vrijeme nakon kojeg više nikome nisu bili cool, a popularnost im se otopila brže od snijega na Peristilu. “Sjećaš li se onoga kad smo…?” Da, sjećam se, ali to mi danas više ne izgleda ni zabavno, ni smiješno. Odrasla sam.

Ovi potonji posebno će navaljivati da se pojavite na toj otužnoj svečanosti, uvaljivat će vam osjećaj krivnje i tvrditi da glumite nedodirljive, ali zapamtite: ništa im ne dugujete. Zapravo, stvarno nije važno što mislite o te četiri godine, sada ste druga osoba i imate drugi život. Srednja škola vas je oblikovala, ali vas nije definirala. Nema potrebe za tim da se vraćate korak unatrag.

Nedostajala sam vam? I vi meni! Možeš mislit!

S polovicom školskih kolega sam izgubila kontakt već u prvoj godini nakon srednje škole, a nakon deset godina družila sam se samo s njih petero. Zaboga, pa ni s ljudima s fakulteta nemam kontakt, osim ako ne surađujemo poslovno. Od tada sam upoznala brojne ljude s kojima sam imala kvalitetnije odnose, sličnije interese i zajedničke avanture. Na tim temeljima sam izgradila svoj društveni krug i nemam potrebu ponovno se povezivati s osobama samo na činjenici da smo rođeni iste godine i da smo dolazili u istu školu.

S onima koje želim vidjeti – viđam se, bilo u stvarnom životu, bilo u digitalnom životu. I da, iako bih mogla vidjeti nekoga tko mi se stvarno sviđa, a izgubila sam kontakt s njim, tamo će biti i osobe koje ni danas ne mogu smisliti. Da se ne lažemo.

Znači, koristite Facebook!

Glavni razlozi za godišnjice mature su radoznalost u vezi tuđih života ili pokazivanje vlastitog uspjeha. Imam iznenađenje za vas: Facebook je izmišljen! Na njemu možete do besvijesti špijunirati bivše simpatije i bez truda saznati jesu li uzgojili škembu i koliko vlati kose im je ostalo na glavi.

Možete iz prve ruke saznati i da karma ne postoji te da je glavna gadura iz razreda danas pomoćnica ministra, a USKOK joj ne diše za vratom. Isto tako, vjerojatno već znate da su najveće školske razvratnice danas prave “svetice” kojima su hobiji uređivanje župnog dvora i prijekorno gledanje djevojčica u “prekratkim” suknjama. No možete se i pohvaliti svojim životom, upeglanim fotografijama s ljetovanja i akademskim uspjehom djece, bez rizika da vas školske zlice roštiljaju pakosnim pitanjima.

Želite li zaista potrošiti jednu večer svoga života na znojno tancanje uz taktove Suade u trećerazrednoj dvorani za svadbe i karmine? Ili na slušanje lošeg benda i još lošiju hranu? Ne, ne sviraju više pored rijeke, iako je došlo lijepo vrijeme i ne pjevaju one naše pjesme. Hvala boginji na tomu.