Održavanje nekretnina postalo je skupo, spomenimo samo cijene bilo kojeg majstora, kao i građevinskog materijala – sve je otišlo u nebo. Danas se sve plaća, nekad je na promjeni krova na kući radilo pet prijatelja i možda dva radnika koje se platilo, a danas vam susjed vam više neće dovesti prikolicu stajskog gnoja za vrt osim ako vam masno ne naplati. Zbogom robna razmjeno, pomirili smo se s tim. Uostalom, priča mi prijatelj da mu je teško naći nekoga tko će mu i za 50 eura pokositi oko vikendice na selu.
Drva su umirovljenicima preskupa
I dok uslijed besparice ponešto možemo gurati pod tepih, ponešto i ne možemo, jer bi nas to životno ugrozilo. Uzmimo za primjer da metar drva košta gotovo sto eura, pa jasno je da si to prosječni hrvatski umirovljenik koji živi sam ne može priuštiti!
Svjedoči tome i gospođa Slavica iz okolice Slavonskog Broda, koja nam je ispričala da ljeti živi u svojoj kući na selu, ali s prvim zahlađenjem seli u Dugo Selo kod kćeri i njezine obitelji. “Udovica sam, živim sama i ja si drva više priuštiti ne mogu. S ovom minimalnom penzijom, ne ostane mi ništa kad sve poplaćam, a računajte na to da mi i djeca pomažu kad mi se nešto veće na kući zaglavi, kao nedavno kad sam morala sanirati žljebove na kući. A gdje je krov, prozori, aparati, pa je ne bih mogla odjednom ni veš mašinu kupiti. Ne mogu si ni linoleum u kuhinji promijeniti, strašno”, kaže nam.
Kad je tijekom zime kod kćeri, zeta i dvoje unučadi, ne potroši cijelu mirovinu, pa si do proljeća malo uštedi i s tim pokrije nužnosti na kući. “Cijeli život se borim, pretačem iz šupljeg u prazno. S novim poskupljenjima, mislim da ću prodati kuću i imanje i jednostavno doseliti kod kćeri. Da ona s obitelji živi u nekom stanu, ne bih se na to odlučila da im ne smetam, radije bih se smrzavala, ali ovako kad mi nude mali zasebni dio, to mi je prihvatljivo”, rekla nam je gospođa Slavica.
U domovima za starije nema mjesta
Ukazala je potom na još jedan problem zbog kojeg je pristala živjeti kod kćeri i zeta. “U državnom staračkom domu teško je dobiti mjesto, a ni taj mi mirovina ne bi sasvim pokrila. Ne želim opterećivati djecu financijski, barem dok ne bude krajnje nužno, ako sasvim onemoćam”, govori nam.
Amerikanci u istom problemu
I ne događa se to samo u Hrvatskoj, i američki su se mediji raspisali o tom trendu. CBS News tako piše da je broj umirovljenika koji su odlučili spojiti financije s mlađom generacijom u velikom porastu. Osim nepovoljnih ekonomskih prilika, Amerikanci su istaknuli još jedan razlog tome, naime, trend je dodatno skočio nakon pandemije COVID-19, kad su se umirovljenici, osobito samci, teško nosili s izolacijom.
Umirovljenicu Jennie Olsen iz Kalifornije izjavila je da se preselila kod kćeri, zeta i njihovo petero djece jer voli biti blizu svoje obitelji, a njezina kći dobiva prijeko potrebnu pomoć. “Vidim unuke kako rastu, stalno sam s njima”, rekla je Olsen. Prema podacima Pew Research Centra, čak 60 milijuna Amerikanaca živi u kućanstvima s dvije ili više odraslih generacija.
Kuće za dvije generacije odraslih
Tamošnja građevinska tvrtka Lennar radi tipske kuće Next Gen, koje imaju zasebno krilo. Iz kompanije kažu da im one čine 30 posto prodaje i za njima vlada velika potražnja upravo zbog toga što u jednom krilu žive mladi s obitelji, a u drugom, manjem dijelu, roditelji jednog od supružnika.
“Ljudima mnogo znači imati privatnost i zasebnu kuhinju i kupaonicu, a starijima je bitno i zadržati dostojanstvo koje pruža udio u vlasništvu nad nekretninom. Baš smo na to ciljali kad smo projektirali ove kuće, nastojali smo odgovoriti na većinu zahtjeva”, kažu iz Lennara.
Umirovljeni roditelji dolaze živjeti u dvorišta svoje djece
U gradovima poput Los Angelesa sve su popularnije i mobilne kućice osmišljene za rješavanje stambene krize u Kaliforniji. Država je, naime, olakšala postupka izdavanja dozvola za postavljanje takvih kućica u dvorištima obitelji koje na to pristaju. Upravo mnogi umirovljeni roditelji dolaze živjeti u dvorišta svoje djece.
I mladi u Hrvatskoj dugo ostaju s roditeljima – na začelju Europe smo!
Spomenimo još jedan hrvatski trend, a to je da mladi u Hrvatskoj roditeljski dom napuštaju s 33,3 godine, po čemu smo drugi najgori u Europi. Naime, mladi u Europskoj uniji u prosjeku napuštaju roditeljski dom s 26,5 godina, s tim da se mladi Šveđani osamostaljuju već s oko 19 godina, a Finci i Danci s 21,2 godine. I mladi u Estoniji rano napuštaju roditeljski dom, u prosjeku s 22,7 godina.
Najkasnije roditeljski dom napuštaju Portugalci, slijede Hrvati, a najranije iz gnijezda odlaze Šveđani. Naime, mladi u Portugalu osamostaljuju se s 33 godine i šest mjeseci, a u Hrvatskoj mladi roditeljski dom napuštaju s 33,3 godine. Na začelju su i Slovaci koji se u prosjeku osamostaljuju s 30,9 godina, te Grčkoj koji odlaze s 30,7 godina. U Bugarskoj mladi odlaze od roditelja s 30,3 godine.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
