Njezin suprug je, opisuje nam čitateljica Sanja, bio teška osoba. Kad su se uzeli, imao je troje djece iz prethodnog braka. “U vrijeme kad se razbolio bio je na radu u Njemačkoj, u šest mjeseci poslao mi je 40 eura. Njegova djeca su me jako lijepo prihvatila i ja sam toj djeci davala pet puta više nego vlastiti otac”, započela je svoju životnu priču gospođa Sanja.
Po prirodi je, napominje, bio teška osoba, a kad se razbolio, bio je još teži. “Nepunu dva mjeseca ja sam tri puta na dan išla k njemu u posjetu. Iskreno, onaj zadnji tjedan mojih dolazaka u bolnicu bila sam toliko iscrpljena da sam već molila Boga da uzme ili mene ili njega. A onda se dogodilo čudo”, opisuje nam.
Čuda postoje
“Da, baš čudo. U svoj toj muci i jadu nisam imala vremena ni jesti ni piti, a kamo li se naspavati. Pogotovo nisam pomišljala na nekog drugog muškarca. No, čuda postoje. Prilikom jednog odlaska u bolnicu slučajno sam srela muškarca koji mi je pomogao nositi vrećice do tramvajske stanice. I tako, riječ po riječ, razmijenili smo broj mobitela. Nisam pridavala puno pozornosti tom razgovoru, ali mi je nekako godio. Nakon nekoliko dana počeli smo se dopisivati. Ispričala sam mu svoje probleme, čak me nekoliko puta odvezao u bolnicu”, doznajemo o početku nove ljubavne priče čitateljice Sanje.
“I stvarno, naše poznanstva se pretvaralo u sve veće prijateljstvo. U međuvremenu je moj muž umro. Djeca su bila zainteresirana samo za ono što mogu dobiti. Samo mu je jedan sin došao na sprovod, a i njega sam ja jedva nagovorila. Moj tadašnji prijatelj bio je to cijelo vrijeme uz mene. Nakon sprovoda i svega što sam tih mjeseci prošla, pomislila sam: Dosta mi je paklenog života, moram i ja si dati priliku za sreću”, opisuje nam.
Odrekla se svega
Na ostavinskoj raspravi se, povjerava nam, odrekla apsolutno svega, tako da su djeca dobila svaki po 30 tisuća eura, auto i svaki svoj kat kuće. “Malo su bili zbunjeni jer nisu znali što ih sve čeka, dok nismo došli kod javnog bilježnika. A ja sam sa svojim prijateljem otišla na kavu za koju sam skupljala sitniš, iako, on je platio. Naše prijateljstvo ubrzo se pretvorilo u veliku ljubav”, piše nam iskreno čitateljica Sanja.
Dobila je, smatra, ono što svaka žena zaslužuje. Uz to imam najbolju svekrvu i svekra, kao da su mi mama i tata. Bit svega što sam napisala je da sam shvatila kako se sve događa s razlogom, a dobro djelo se može vratiti na najčudesniji način”, zaključila je naša Sanja.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
