Olga: ‘Preselila sam u BiH, s ovom mirovinom ne mogu živjeti u Hrvatskoj’

Gospođa Olga veći dio radnog vijeka provela je u Hrvatskoj, a kraće je prije toga radila i u BiH. “Imam ukupno 42 godine staža i od toga sam 34,5 ostvarila u Hrvatskoj, a ostalo, preko sedam godina, u BiH. Otišla sam u mirovinu sa rješenjem od 2.100 kuna (279 eura) i 60 maraka (31 euro) iz BiH. Budući da s tim nisam mogla živjeti u Hrvatskoj, odlučila sam se preseliti u BiH”, objasnila je.

No, osjeća se zakinutom. “Hrvatska svojim umirovljenicima daje već peti ili šesti dodatak za pomoć zbog inflacije, dok je nas ostale koji tu ne živimo, ali koji smo većinu mirovine ostvarili u Hrvatskoj, potpuno zapostavila i zanemarila, iako smo tu plaćali doprinose. Mi niti u BiH nemamo pravo na ništa jer se vodimo kao strani umirovljenici. Pa to je sramota živa.”

“Ja i muž zajedno imamo skoro 80 godina radnog staža u Hrvatskoj, a sada smo odbačeni kao da smo mi krivi što nismo mogli tamo živjeti sa ovim mizernim mirovinama”, riječi kojima nam svoje negodovanje opisuje umirovljenica Olga.

Ivica: “Kasni mi jedino izračun iz Hrvatske”

Gospodin Ivica radio je u čak tri države. Piše nam iz Austrije gdje živi, a čudi ga, kaže, i ljuti to što u Hrvatskoj jako kasne izračuni mirovina. “U invalidskoj sam mirovini u Austriji od 2017. godine. Za 14 godina rada u Austriji, dobio sam mirovinu 1.000 eura, k tome ne moram plaćati nikakve lijekove, oslobođen sam i plaćanja TV pretplate te dobivam 10 eura naknade za telefon”, objašnjava.

Njegov je problem, piše nam, što je u Hrvatskoj odradio devet godina i osam mjeseci, te u BiH dvije godine i tri mjeseca.

“Svu sam dokumentaciju u obje države predao i zatražio obračun mirovine, ali sam iz Hrvatske dobio odbijenicu. BiH mi je poslala poslala rješenje da mi priznaju invalidsku mirovinu po europskom zakonu. Kad sam pitao u Rijeci, gdje sam radio skoro 10 godina, rekli su mi najprije da ne priznaju nalaze iz Austrije, a potom i da Austrijanci ponovo moraju poslati svu dokumentaciju jer njihova komisija ne vidi osnovu za priznavanje invalidske mirovine. Na sve to su bili i neljubazni”, povjerava nam gospodin Ivica, ljutit na birokraciju i sporost.

U Austriji su mu, otkriva nadalje, rekli da su oni sa svoje strane sve riješili i da sada Rijeka mora riješiti svoj dio. Vratio se u Rijeku ponovo, i opet nije obavio ništa konkretnije – još uvijek, žali nam se, čeka rješenje.