Vijesti
Umirovljenici opet spašavaju stvar: Mladi ne žele čuti za nekad popularno zanimanje
Zbog nedostatka domaćih vozača, posao bi mogli dobiti strani – vozači iz Nepala, Filipina i Indije. No, za prijevoznike to je neodrživo rješenje.
U mnogim mjestima autobusi voze sve rjeđe, a među vozačima sve je više umirovljenika zaposlenih na pola radnog vremena. Prijevoznici upozoravaju kako ih je sve manje te da bi se mnoge linije mogle bi preko noći jednostavno ugasiti, javlja RTL.
Želja da postane vozač autobusa ostvarila mu se prije šest mjeseci. Vozač autobusa Jadran Maloča kaže: “Išao sam na prekvalifikaciju s obzirom da je nedostatak vozača.” Prije je, kaže, radio u skladištu i sve što je bilo potrebno. Na upit kako to da se odlučio postati vozač, odgovara: “I brat isto vozi, svidjelo mu se, pa sam onda i ja. Ostvario se jedan dio želja”.
Ta želja kod drugih je sve manja. Jer u Hrvatskoj nedostaje čak tri tisuće vozača. “To nas sad već poprilično ugrožava u smislu održavanja linija i u konačnici situacija će biti još teža s obzirom da je naša radna populacija vrlo stara. Sve više i više ljudi odlazi u mirovinu, a premalo dolazi novih vozača.”, rekao je Hrvoje Meštrović, predsjednik Koordinacije javnog linijskog prijevoza u HUP-u.
Pa u mnogim mjestima autobusi voze sve rjeđe, a među vozačima sve je više umirovljenika zaposlenih na pola radnog vremena. Meštrović kaže: “Govorimo i prijevozu učenika osnovnih i srednjih škola, javno linijski, gradski prijevoz. Sve to sada praktički ne bi funkcioniralo da nemamo umirovljenike koji su spremni raditi”.
Zbog boljih uvjeta rada već dugi niz godina mnogi vozači idu u druge europske zemlje. “Novi, mladi ljudi jednostavno ne pokazuju interes za ovim zanimanjem i mi nismo promptno u Hrvatskoj djelovali na način da stvorimo novu radnu snagu”, govori nam Miljenko Gočin, predsjednik Sindikata hrvatskog vozača.
Odgovornost u prometu je velika, a plaća u prosjeku ni tisuću eura. Zbog nedostatka domaćih vozača, posao bi mogli dobiti strani – vozači iz Nepala, Filipina i Indije. No, za prijevoznike to je neodrživo rješenje.
“Znači, on vam tu dođe nespreman, morate nekoliko mjeseci njega obučavati i nije voziti autobus isto kao raditi u nekakvom skladištu gdje se nikoga ne vidi, opet mora komunicirati s ljudima, tako da je to poprilično dugo vremena da se on nauči taj posao i taman kad se nauči otići će na zapad gdje su puno bolji uvjeti”, upozorio je Meštrović.
