‘Tata je plakao samo jednom, kad je morao potpisati onaj papir u bolnici’

Na platformi za razmjenu iskustava Quora jedna je žena opisala svu težinu problema koji je obilježio njezinu obitelj jer nisu mogli liječiti očevog brata. Baš kao i naša čitateljica Marija iz okolice Zagreba.

Naime, Marija nam je prije nekoliko dana ispričala da nema novaca kojim bi gotovo nepokretnom suprugu s 20.000 eura platila operaciju koljena u Zagrebu, privatno, jer je lista čekanja tri godine (pre)duga. Priče ovih žena svjedoče o posljedicama “neimanja sa strane”, koje su razorne za bolesnika i čitave njegove obitelji.

“Bio je to jedan hladan zimski dan. Moj tata je došao kući. Lice mu je bilo potpuno bez emocija. Bila sam prestrašena. Nikad ga prije nisam vidjela takvog. Kasnije tog dana, vrlo kasno u noći, probudila sam se jer sam čula zvukove. Tata je plakao, mama mu je trljala leđa i ušutkavala ga. Tada sam prvi put vidjela tatu kako plače.”

“Moj ujak, tatin mlađi brat, umro je mjesec dana nakon tog dana, dobio je rak jetre. Utvrđen mu je kad je već bio u četvrtom stadiju. Taj dan kad je tata plakao bio je dan kada mu je rak dijagnosticiran, a moj tata je morao potpisati formular da odbija liječenje i da ga odvodi kući iz bolnice – jer naša obitelj nije imala novaca.”

”Godine i godine su prošle i moj stari otac još uvijek zna reći: Gore od umiranja je kad moraš gledati nekoga koga voliš kako umire, a ne možeš učiniti ništa – čak ni kupiti malo vremena za njega.”

“Ni dan danas ne mogu zamisliti kroz što je moj tata morao proći kad je potpisao taj obrazac”, stoji u ispovijesti žene koja je osjetila očevu bol i ovim svjedočenjem dala svoj doprinos ukazivanju na nehuman sustav u kojem se spašavaju samo imućniji. Ostali potpišu obrazac skore smrti.