Povjerljivo
Kapetan Josip: ‘Otkrit ću vam moju penziju za 22 godine škole i 43 staža’
Kad čovjek žrtvuje zdravlje, novac i vrijeme ne bi li se školovao i radio odgovornije i zahtjevnije poslove, onda taj čovjek na svakom uzdahu pomisli – neka, barem ću imati dobru mirovinu i dostojnu starost. No, naš čitatelj Josip svjedoči da je s odlaskom u mirovinu dobio samo lijepu figu i da se ne može oporaviti od sramote koja mu sjeda na ime penzije.
Gospodin Josip išao je sve do Upravnog suda i Pučkog pravobranitelja ne bi li se izborio za pravedniju mirovinu, ali je vrlo brzo “otpremljen” iz ureda, kao i iz mnogih drugih institucija po kojima je tražio svoju pravdu. Opisao nam je koliko se dugo školovao, na kakvim je odgovornim radnim mjestima radio te što si je time priskrbio za umirovljeničke dane.
“Najprije moram reći da sam se školovao preko dva desetljeća života. Završio sam osnovnu, pa gimnaziju te potom visoku Vojno-pomorsku akademiju. Vanredno sam, uz rad, završio i višu na Ekonomskom fakultetu, još dvije godine na Vojnoj akademiji te sam godinu dana išao na višu vojnu specijalizaciju. Kad zbrojim još nekoliko tečajeva, pune sam se 22 godine života školovao”, piše nam u uvodu.
Potom nam je opisao na kakvim je sve poslovima radio. “Od 1970. do Domovinskog rata bio sam u službi JNA, na podmornicama, gdje sam imao beneficirani radni staž. 1991. napustio sam JNA u činu kapetana fregate (ekvivalent potpukovnik), polagao dopunske ispite za brevete i stekao zvanje kapetana duge plovidbe. Idućih 11 godina plovio sam na brodovima domaće plovidbe kao zapovjednik broda.”
10 godina radio kao umirovljenik
“Kada sam napunio 41 godinu staža, otišao sam u mirovinu. No, s obzirom na to da sam dobio mirovinu od 1.437 kuna (191 euro), plovio sam još deset godina kao umirovljenik. Donošenjem zakona da se pomorcima mora plaćati mirovinski staž dobio sam još preko dvije godine staža. Konačno sam se umirovio 2012. godine. Danas mi za sve navedeno mirovina iznosi 647 eura. Moji kolege imaju i triput više”, napisao nam je krajnje razočarani kapetan Josip.
Na visinu mirovine, žalio se, povjerava nam, sve do Upravnog suda i nije uspio ništa popraviti. “Čak mi na Rješenju upravnog suda koje sam čekao tri godine nisu pisale upute za eventualno pravo daljnje žalbe. Na razgovoru kod Pučkog pravobranitelja sam nakon par minuta otpremljen iz ureda, bez rezultata. Moji kolege istog čina, koji su do umirovljenja nastavili službu u Hrvatskoj vojsci pa makar i na samo mjesec dana, po umirovljenju su imali preko tri puta veću mirovinu od mene!”
Što reći, što komentirati
“Zapravo sam ja trebao imati nešto veću penziju od njih jer sam uplaćivao nešto veći iznos u mirovinsko osiguranje radi specifične službe na podmornici”, piše krajnje razočaran.
Potom pismo zaključuje riječima. “S preko 22 godine školovanja, 20 godina rada na podmornicama, 20 godina rada na brodovima trgovačke mornarice, ja sam zavrijedio 647 eura mirovine. Što reći, što komentirati? napisao je umirovljenik Josip.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
