‘Ružan sam, ne ide mi sa ženama, trebam li na operaciju?’

Gospodin Josip (60) piše nam da je rastavljeni profesor i da je nakon razvoda imao još dvije veze. “Te su se veze potrošile i došle svome kraju, nisu ni bitni razlozi. Ono što želim reći je da je mi je prije išlo lakše sa ženama. Malo udvaranja, i krene. Sada, što sam stariji to mi ide teže, a ne vidim da sam nešto promijenio u pristupu. No, sve što pokušam, već godinama je bezuspješno. Sedam godina sam sasvim sam”, opisuje nadalje. 

“Jednino što mogu zaključiti je da sam poružnio, godine su uzele danak. To odbija žene, a nije da gledam mlađe i da nisam probao zavesti i neku mojih godina, sreo sam dvije rastavljene. I preko interneta sam tražio žene, ali kad bi im poslao fotografiju, ne žele se ni naći sa mnom. Intenzivno razmišljam da odem malo zategnuti lice. Žene, vi se bolje razumijete u to, što bi mi preporučile?”, pita naše čitateljice na kraju svog pisma gospodin Josip.  

Što na tu temu kažu psiholozi 

Na slična pitanja za TheGuardian svakodnevno odgovara i psihologinja Philippa Perry. Dobar savjet dala je 68-godišnjem samcu, koji je pitao treba li ići na operaciju u nadi da će mu to omogućiti bolje bolje prihvaćanje u društvu i uspjeh kod žena. Naveo je i da se boji posljedica.

Strah ga je, opisuje, da bi nakon što masno plati operaciju i eventualno shvati da se ništa ne mijenja, mogao postati još samo depresivniji, uznemireniji i izoliraniji. “Znajte da opis ružno zaista postoji, i da pripada meni”, piše utučeno.  

“Često je najlakše za naše psihičko stanje okriviti svoje tijelo ili dio svog tijela. Lakše je misliti da bismo bili prihvatljiviji i imali više uspjeha u ljubavnom životu da nam je nos malo manji ili kad ne bi imali podbradak. Stoga napadamo taj dio tijela kao da naše tijelo nismo mi. Ali mi jesmo naša tijela, zapamtite to”, odgovorila mu je psihologinja.

“Brine me što i vi tražite odbojnost na licima drugih ljudi, vjerojatno i potencijalnih partnerica, a tražite, čim tako razmišljate o sebi. To automatski utječe na vaš izraz lica. Ponekad plastična kirurgija fizičkim sredstvima pokušava riješiti psihički problem. No valja znati da opća anestezija nije bez rizika i osobno bih je izbjegavala pod svaku cijenu, osim ako je nužna za moje fizičko zdravlje.”

“Vi ste sebe uvjerili da ste fizički defektni, ali vam nešto ipak govori da imate i neki drugi problem. Jer, da znate da je plastična operacija 100 posto pravo rješenje za vas, mislim da mi ne biste ni pisali. Stoga ću vas upozoriti da pokušaj rješavanja mentalnog problema operacijom nosi rizik da nakon nje možda i dalje budete nezadovoljni. Zašto? Jer niste riješili temeljni problem, a to je odbacivanje sebe.”

“Prvo bih preporučila psihoanalizu ili psihoterapiju. Ne birajte praktičara koji će s vama raspravljati o tome jeste li ružni ili ne, već onoga koji želi saznati koji problem želite riješiti svojim izgledom i kako je to počelo. Tek ako vas to ne odvede nigdje i budete sigurni da je kirurgija jedini put naprijed, razgovarajte s nekim etabliranim, cijenjenim kirurgom koji se čini poštenim i realnim”, poruka je psihologinje.

A vi, jeste li sigurni u sebe? Biste li ikad nešto korigirali na sebi?