Povjerljivo
‘Djeca imaju fakultete i rade, a mi im pomažemo s penzijom’
Kad nam je gospođa Zvonka nedavno povjerila da i u mirovini spašava kći koja je doživjela financijski slom, javilo vas se nekoliko koji od penzije otkidate sebi i dajete djeci, odnosno njihovim obiteljima. Gospođa Marija nam je tako povjerila da ima odličnu mirovinu koju nesebično dijeli s djecom koja, unatoč fakultetima, imaju male plaće.
“U mirovini sam nakon što sam 39 godina radila u zdravstvu. Imam visoku stručnu spremu i tijekom karijere odradila sam nebrojene noćne smjene, radila vikende i praznike. Na sve prihode plaćala sam porez, izdvajala velike doprinose za mirovinsko, zdravstveno, stambeno, a čak sam i u mirovini 13 godina sama plaćala dodatno zdravstveno osiguranje. Danas mogu reći da je moja mirovina odlična u usporedbi s drugima”, piše nam u uvodu gospođa Marija koja nije rekla iznos, ali prelazi limit od 840 eura za Vladine dodatke.
Potom je otkrila da je i njezin suprug umirovljenik. “I suprug je završio fakultet, radio je na odgovornim poslovima i nerijetko puno duže od osam sati, iako mu se to nije dodatno plaćalo. Njegova mirovina danas iznosi 700 eura, od čega još mora platiti porez, donedavno i prirez i dopunsko zdravstveno. Sve je to s naše dvije mirovine podnošljivo dok ne trebamo financirati neke skuplje privatne preglede, a i preko HZZO-a se puno toga doplaćuje”, piše nam nadalje.
“Začas bi se naša mirovina istopila da se počnemo razbolijevati. Za starački dom za oboje, uz sve dodatke kao što su šišanje, kupanje, pedikura, taxi klima uređaj u sobi, hladnjak i slično, to ni s ovim, po mnogima velikim mirovinama ne bismo nikako mogli financirati, sigurna sam”, napominje gospođa Marija.
Ušteda ide djeci, na auto i vikendicu
Za sada može i uštedjeti, ali kako kaže, ne za sebe i dublju starost, već za održavanje vikendice na moru i 20 godina starog auta Volkswagen Polo, a k tome još uvijek pomažu i svojoj fakultetski obrazovanoj odrasloj djeci.
“Naša djeca, sin i kći, imaju fakultete i rade. Imaju obitelji, ali ni oni ni njihovi supružnici nemaju veliku plaću. Malo kome plaća puno prelazi 1.000 eura. Jedno od njih ima četvero djece, drugo jedno dijete. Stalno im pomažemo koliko god možemo”, otkriva nam.
Voljela bih i ona dobivati jednokratna novčana primanja, no prelazi cenzus. Ljuti je kad vidi da dobiju svi oko nje. “Susjeda je radila kao krojačica, ali svega 16 godina i potom je otišla u invalidsku mirovinu. Priznala mi je da nije bila toliko bolesna. Ona svaki čas dobiva neke subvencije, ima tako besplatan prijevoz, dobije energetski dodatak, božićnicu i sve što Vlada dijeli.”
Rješenje za manje gladnih, ali i povrijeđenih
“No, imam razumijevanja za one koji su radili po trideset godina i zbog propasti, pretvorbe, preprodaje firmi, otišli u malu prijevremenu mirovinu. Mnogi od njih su poslije u ozbiljnim godinama, već potrošeni, zarađivali na honorarnim poslovima da bi školovali djecu i donekle pristojno živjeli. Takvih mi je zbilja žao”, priznaje.
Teško je, smatra, državi to sve utvrditi i vrednovati. “U svakom slučaju smatram da bi trebao postojati neki minimum mirovina za svakih pet godina staža iznad minimalnih 15. Više sam za to da minimum bude 400 eura pa nadalje, umjesto da stalno idu s tim nekim dodacima koje onda ne dobijemo svi, a trebali bi jer troškovi rastu svima. Tada barem ne bi bilo gladnih, jadnih, ogorčenih, a ni toliko povrijeđenih koje se zaobilazi u mnogim intervencijama države i lokalne samouprave”, mišljenja je umirovljenica Marija.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
