Bartol (62): ‘Radio sam od jutra do mraka, s 53 sam već bio invalid’

Ako vidite da srljate u propast, stanite na vrijeme, golem novac nije vrijedan zdravlja. Ovako bi, kad sažmemo, glasila snažna poruka našeg 62-godišnjeg čitatelja Bartola koji nam je opisao što ga je odvelo u invalidnost i posljedično, u prerano umirovljenje.

“Ove godine punim 62 godine života, a već sam devet godina u mirovini. Što znači izreka ‘pazi što želiš’, iskusio sam na vlastitoj koži. Do prije devet godina želio sam, naime, prestati danonoćno raditi, a umjesto da sam prikočim, zaustavila me teška bolest”, stoji u uvodu ovog umirovljenika koji potom naglašava da ni sam ne zna kad je nakupio toliko godina.

“Zapravo, kad bolje razmislim, to i nije puno godina, tek sam sada počeo dublje razmišljati o svemu u životu, a osobito dobro promislim i prije donošenja važnih odluka”, piše dajući nam naslutiti da cijeni mudrost koju donose godine i žali što neke stvari nije znao ranije u životu, dok je ganjao karijeru. 

S posla na operaciju

“Većinu vremena, prije nego što me zaustavila bolest, bio sam na poslu. Imao sam prevelike apetite u svakom pogledu i bolest je bila rezultat toga. Bio sam doduše svjestan što gubim dok samo radim i želio sam promjenu, ali sam stalno govorio – stat ću od sutra. Ta mi se želja ostvarila prisilno, jer jednog jutra bio sam prisiljen stati. Zato i kažem, pazite, ljudi, što želite”, piše nam iskreno čovjek koji je jednostavno pregorio na poslu.

“Tog dana legao sam u krevet s tek nekim minimalnim naznakama, da bi praktički za tri dana bio na operacijskom stolu, nakon čega sam postao invalid. To znači da za mene više ništa od dojučerašnjeg života nije postojalo! Na život sam počeo gledati posve drugim očima”, otkriva nam umirovljenik Bartol.

“Danas se znam obuzdati”

“I danas se uhvatim kako želim nešto više, ali osvijestim to i obuzdam se. Više ne govorim da ću zdrave odluke donijeti sutra, nego ih donosim odmah. Ne planiram previše jer i to opterećuje. Pustim strpljenju da odradi svoje. Strpljivost je ono što poštujem. Strpljiv sam i kad je moje zdravlje u pitanju, ono je s godinama i životnim okolnostima u padu. Cijenim svaki dan koji prođe u miru, bez bolova, u unutarnjoj radosti.”

“I dalje volim ono što sam volio i prije bolesti, ali na posve drugačiji i kvalitetniji način. I za kraj želim da svi što prije naučite: Nije sretan onaj koji puno ima, već onaj koji malo treba”, zaključuje svoje inspirativno pismo naš vjerni čitatelj Bartol.