‘Ovo su moje bebice, jedna je krznena i volim ih jednako’

Majka sam dviju prekrasnih djevojčica. Jedna je preslatka sedmomjesečna bebica koja voli slušati zvuk vlastitog kmečanja i s pravom je opsjednuta slavinama za vodu. Druga je dvogodišnji zvrk koji je, kad ne trči u krug, uvijek spreman za maženje.

Jedna je ljudska beba, a druga je “krznena beba”. Eto, rekla sam to. Jedna od mojih bebica je pas, mješanka bostonskog terijera koja voli da je se ljubi u njuškicu i da je se nosi u košari za bebe.

Zbog toga me je napala jedna mama koja o svemu ima mišljenje i pri tome je iznijela neke ispravne argumente. Dakle, ne, nisam okotila svoje štene. Ne, činjenica je da sam je usvojila u lokalnoj udruzi. Točno je i da moj pas ne može reći “Mama, volim te”, niti će se brinuti o meni kad ostarim. Točno je i da ga ne mogu ostaviti u vrtiću i moj pas, tehnički, nije osoba. Ali, dovraga, on je i dalje moja bebica.

Zapravo, tek kad sam nabavila psića odlučila sam da želim biti mama i ljudskoj bebi. Prije nego sam dobila moju pseću bebicu, nisam nikada osjetila tu majčinsku ljubav. Taj majčinski senzibilitet se pojavio tek kad smo suprug i ja primili to maleno stvorenje u naš dom. Srca su nam se otvorila na način za koji nismo mislili da je moguć. Kao da nas je drogirala, bili smo opijeni i željeli smo još. Sada moja kujica Moose ima mlađu sestru.

Doživjela sam brojna kolutanja očima kad bih Moose nazvala sestrom svoje kćeri ili kad bih svekrvi rekla da je ona zapravo već bila baka u vrijeme kada se moje ljudsko dijete rodilo. Znam, svjesna sam da je to smiješno. Razumna sam osoba, kunem se. Ali, umorila sam se od slušanja drugih majki koje zgroženo trivijaliziraju odnos koji imaju roditelji i kućni ljubimci.

Moose nije samo pripitomljena životinja koju puštamo da živi u našoj kući. Za moju obitelj, ona ima puno veću svrhu. Moj me pas, često na vlastitu štetu, naučio kako biti bolja mama. S Moose sam napravila više pogrešaka nego što bih željela priznati. To je uobičajeno s prvorođenim djetetom. Moram joj zahvaliti što me je naučila neke od najvećih lekcija koje sam mogla naučiti kao roditelj. Dopustite da ih nabrojim.

Morate se žrtvovati

Moose me natjerala da se promijenim. Prihvatila sam izazov, čak i kad je to ometalo moj društveni život. Spontanost je postala stvar prošlosti. Morala sam angažirati nekoga da se brine o njoj kad bih išla u noćni provod. Puno sam razgovarala oko toga kako je nešto naučiti i kako postići rezultate. Jedina razlika s ljudskom bebom je što su se takvi razgovori odvijali na dječjem igralištu, a ne u lokalnom parku za pse.

Nećete uvijek uspjeti iz prvog pokušaja

Kad smo donijeli Moose kući, za nju smo pripremili udoban krevetić. Mrzila ga je. Plakala je svake noći dok se na kraju moj muž i ja nismo slomili i pustili je da spava s nama u krevetu. I nikad nije izašla iz njega. Zbog Moose smo odlučni oko toga da našu bebu ne vadimo noću iz kinderbeta, koliko zajedničko spavanje bilo privlačno. Naš krevet jednostavno nije bio dovoljno velik za još jedno biće.

Svjesniji ste svog lošeg ponašanja

Lako planem. Prije nego što sam rodila kći, puno sam vikala. Glasno. Pretpostavljala sam da je samo moj suprug trpio moj bijes sve dok jedne večeri nisam ugledala Moose kako drhti ispod stola u blagovaonici. Njezine velike, tužne oči govore puno. Sada, svaki put kad krenem vikati, pomislim na njezino lice. Nadam se da taj izraz neću nikada vidjeti na kćerkinom licu.

Na kraju ćete se ohladiti

Prilagodba na posjedovanje psa je intenzivna. Brzo naučite da ne možete imati lijepe stvari. Ili, ako inzistirate na lijepim stvarima, vjerojatno će biti popišane, sažvakane i prekrivene psećom dlakom. Ovo mi nije bilo lako, ali me je pripremilo za moju kći.

Ne možete uzeti time-out

Kad sam bila trudna, preselili smo se u novi grad. Moose je podivljala i osjećala sam da nemam snage to korigirati. Pustila sam joj da se pokvari i posljedice toga još uvijek osjećam.

Nikada, baš nikada nećete prestati voljeti

Previše me ljudi upozorilo da mi neće biti toliko stalo do Moose kad se moje ljudsko dijete rodi. Umjesto toga, volim je više nego ikad i, usuđujem se reći, jednako kao što volim svoju kći. Bez obzira na sve Mooseine probleme (a ona ih ima nekoliko), volim je bezuvjetno, bez upozorenja ili ograničenja.

I dok ovo tipkam, moje dvije bebe se igraju na podu. Ljudska beba vuče krznenu bebu za uho sve dok krznena beba ne odmakne glavu i znakovito me pogleda. U pravu ste: moj pas mi nikada neće moći reći što misli. Ali istina je da i ne mora.