Preispitivanje je, priča nam 55-godišnja Tina, počelo kad je počela raditi od kuće, a to se poklopilo i s ulaskom u menopauzu. Tada su je uz poslovni stres i nezadovoljstvo kod kuće, snašle i fizičke boljke.
“S pedeset godina osjećala sam se još uvijek mladom, gubitak menstruacije bio je šok na koji nisam bila spremna. Loše sam spavala, živci su mi bili sve tanji. I najmanja napetost na mene je djelovala kao golem pritisak”, govori nam.
Raditi od kuće ostala je nakon pandemije. “To je bilo dobro s jedne strane, mogla sam si bolje organizirati život, ali na žalost, sve što sam si time napravila je da sam preuzela više kućanskih obaveza i prestala se družiti s velikim krugom ljudi”, napominje.
tekst se nastavlja ispod oglasa
To je to njezin suprug, kaže, bezdušno iskoristio. “Počeo se ponašati kao da sam ja isključivo domaćica jer sam doma, iako sam zarobljena uz računalo i po devet, deset sati, jer mi se obim posla nije smanjio. No, ipak tijekom radnog vremena uspijem izvjesiti rublje, skuhati varivo, ali tu je zamka. Umjesto šetnje, nakon posla samo nastavim s kućanskim obvezama. A on se oko šest navečer bezbrižno doveze s posla, pojede, legne, surfa, gleda TV unedogled”, kaže nam.
Stranci u braku
Prije nije primjećivala da su postali stranci koji vode suživot bez imalo ljubavi. “Sin se osamostalio, kći završava fakultet, ima dečka i rijetko je kod kuće. Sve se lošije osjećam, uskoro ćemo ostati sami, a dva smo stranca u nekakvom polubraku.”
“Njemu je sve divno i krasno, ali samo dok ja ništa ne izvolijevam, ne prigovaram, ne tražim. Čim ukažem na nešto, ili zamolim da se makne s ekrana, postaje mi neprijatelj. Samo mi odbrusi: Ja tebi ne prigovaram. A ja se sada pitam je li ovo sve skupa normalno”, pita se dok razgovaramo.
Dobra dok šuti
“On zna da ja ne trpim nered i prljavštinu i da ću sve odraditi. Živimo u maloj kući u nizu s vrtom, ali ne mogu ignorirati i praviti se da ne treba ništa ni vani i unutra. Uostalom, kakav je to život, ako nikad ne treba ništa?” govori uznemireno.
“Jeste li razgovarali sa suprugom o svemu što vas muči?”, upitam moju sugovornicu. “Ne jednom, nego sto puta. On ne vidi problem, i još mi to kaže tonom koji me potpuno izbaci iz takta, to je ton koji me pravi ludom. Mrzim ga u tim trenucima, doslovno, i to je sve češće otkad radim od kuće. Više ne znam što napraviti, ne znam mogu li izdržati ovako dalje, ovaj polubrak u kojem je sve dobro samo kad šutim”, kaže.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
tekst se nastavlja ispod oglasa
