‘Uspješno sam razvedena i slobodna, žudim za kolegom’

Gospođa Amarie nam piše da je nakon razvoda bila razočarana, umorna, usamljena. Slučajna ljubav na poslu došla je kao grom iz vedra neba, ali nije uspjela. Još se, onako ranjena, nada sreći.

“Moja nova romansa počela je slučajnim susretom dvije prilično ranjene, ostavljene duše. Zapravo, iz svojih dosadašnjih životnih iskustava ne vjerujem u slučajnost. Kako bilo, kad smo se kolega i ja upoznali na poslu, oboje smo na licu imali prikriven izraz grča u pozadini svakog usiljenog smješka.”

Fatalan susret

“Tijekom prvih nekoliko susreta s njim nisam vidjela niti najmanju naznaku osmjeha, bio je ozbiljan, formalan i strog. Toliko hladan i neraspoložen da sam na prvu stekla dojam da sam mu antipatična. Sad se često nasmijem na taj prvi dojam. A onda se dogodilo da je sjedio sam u kantini i jeo, a ja mu se pridružila, jer, tko voli jesti sam.”

”Pomislila sam: Sada je dobar trenutak da vidim jesam li mu zaista toliko odbojna, ili je čovjek samo imao dva uzastopna loša dana na poslu. Bila sam nova u kolektivu, tek sam počela raditi i sve mi je tih prvih dana bilo previše stresno. Pomislila sam da bi bilo u redu prijateljski pristupiti i tom kolegi i dati priliku da se predstavi u malo privatnijoj atmosferi”, objašnjava svoja razmišljanja.

Bio je zgodan muškarac, piše nadalje, njezine dobi. “Nisam hvatala novog partnera, nisam ni zamišljala novog muškarca u tom trenutku svog života, jer sam upravo prolazila kroz mučan razvod, koji se previše odužio. Posao koji sam prihvatila na drugom kraju Europe bio je upravo bijeg od brutalne realnosti mog trenutnog života. U meni je vrištalo; izdaja, bol, razočaranje, tuga. Miks osjećaja od kojih bi i najhrabriji bježali što dalje.”

Sreća – i gubitak

“Pobjegla sam i gradila sebe iznova, dan po dan, iz tjedna u tjedan, uz povremene napadaje plača, strogo nasamo i s premalo vjere u cijeli muški rod. Onda se dogodio taj susret i taj naš prvi od mnogih zajedničkih ručkova i to je bio početak prekrasne romanse, koja je uskoro preuzela cijeli moj svemir”, piše o ljubavnom uzletu.

Zaljubila se preko ušiju, brzo i intenzivno. “Nije me stiglo ni uplašiti, ali njega, nažalost, je. On je prekrasna osoba, iskren je i direktan što iznimno cijenim, zaljubio se i on, ali život nas je opet razdvojio. Uplašio se u trenutku kada su nam emocije bile na vrhuncu i to nas je počelo gasiti. Veza nije zaživjela, jer su strahovi prevladali. Ni na trenutak mi nije bilo žao što smo se sreli i zaljubili. Ne žalim ni bol ni to što sam morala spoznati i da ponekad gubimo i kad smo zapravo pobijedili”, opisuje nam naša čitateljica.

Nisu uspjeli kao par, ali vratili su jedno drugome vjeru u ljubav. “Iskrena ljubav postoji, kompatibilni partneri postoje, možda je ponekad trenutak važniji od vječnosti, a možda srce piše neki tajni dnevnik. Danas smo iskreni i dobri prijatelji, u kontaktu smo i dalje, iako nismo fizički blizu. Postao je dio mog životnog puta i želim da tu i ostane, makar i ovako platonski”, opisuje.

Žudnja za ljubavlju

“Danas sam uspješno razvedena i slobodna žena, ali životne okolnosti nam ne dopuštaju da budemo zajedno. Što nam budućnost nosi ne znam, znam samo da sam s njim ja bila potpuno ja, opuštena i smirena. To je za mene bilo potpuno novo iskustvo nakon braka u kojem iskrenost i opuštenost nisu bile opcija. Zahvalna sam mu što je u meni ponovo probudio ono divno, romantično, uspavano biće koje zna i želi sanjati i ponovo se nečemu nada”, piše nježno.

Žudi za ljubavlju, to je u prirodi ljudskog bića, ali ljubav se ne ostvaruje uvijek kad mi to želimo, nego kad se poslože karte – ponekad to bude u trećoj životnoj dobi. Voljela bi, piše nam i Amarie, ponovo osjetiti sigurnost zagrljaja svoje nove ljubavi. Voljela bi, no ako se ne dogodi, ne brine, sve te lijepe uspomene nosi u srcu i griju joj ozeblu dušu.

“Želim ti ljubav i sreću i još puno čarolije poput one koja nam se tada dogodila. Ako ju ne nađeš putem, ja ću čekati, samo me trebaš potražiti”, poručuje ovim putem Amarie svojoj novoj ljubavi.

Vjerujete li u ljubav i drugu sreću?