Umirovljenica Zlatica već godinama živi u vrlo nezavidnoj situaciji i davno bi, kaže, financijski propala da nema pomoć izvanbračnog partnera.
“Nije moj jedini teret premala mirovina koja iznosi svega 355 eura. Imam i sina kojeg ne mogu ostaviti na cjedilu jer boluje od dvije teške bolesti. Naime, ima neizlječivu odnosno kroničnu bolest pluća, a k tome je stradao i psihički”, piše nam u uvodnom dijelu pisma.
Sin joj je, objašnjava, psihički stradao kad ga je napustila supruga. Od njega u tom stanju ne može očekivati ništa, zato je podmetnula svoja leđa. “Nekoliko mjeseci sam radila u mirovini, u prodavaonici Studenca, jer sam završila trgovačku školu. No, nisam dugo izdržala na tom poslu jer sam se i sama razboljela i morala sam otići”, priznaje nam.
Prednost suživota
Odrekla se, kaže, svega, pa čak i uz odricanje ne bi mogla financijski izdržati da živi sama. “Srećom, živim u izvanbračnoj zajednici s jednom dobrom dušom i da nemam njega u životu, ne znam što bih i kako bih”, napominje koliko je lakše kad se barem malo podijele troškovi.
Iako ljudi treće dobi često nailaze na osudu bližnjih i lokalne sredine kad se u trećoj dobi odluče na zajednički život s novim partnerom, gospođa Zlatica primjer je da takva odluka može imati više prednosti. Osim podjele troškova, što smanjuje svakodnevni pritisak i rasterećuje osobu s malim primanjima, važna je i međusobna podrška.
Imati partnera uz sebe veliko je emocionalno rasterećenje jer je udvoje lakše se suočavati s izazovima koji mogu doći s mirovinom, kao što su promjena načina života ili zdravstveni problemi.
Samo odricanje
No, vratimo se pismu gospođe Zlatice, koja nadalje piše da se s 355 eura, čak i uz podršku i olakšanje koje joj pruža suživot, odrekla svega. “Mislim samo na najosnovnije, ništa izvan toga meni nije dostupno. O novoj obući, odjeći, uopće i ne pomišljam. S punih 70 godina tegobno je nositi ovako težak teret na leđima, svakodnevno se pitam, kako dalje, kako barem malo uživati u godinama koje su mi preostale?” stoji u pismu.
Pita se na kraju i čime je zaslužila toliko tuge, da ju mori pri pogledu na starost. “Zašto je život meni uvijek bio zla maćeha, zar to mora biti i sada, kad mi je ostalo još tako malo vremena na ovom svijetu?” završila je svoju ispovijest naša vjerna čitateljica Zlatica.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
