U hrvatskoj javnosti često se čuje kako umirovljeni branitelji Domovinskog rata uživaju brojne privilegije i visoke mirovine, no mnogi od njih svjedoče o suprotnom. Umjesto boljeg standarda, suočavaju se s teškim životnim uvjetima i ispodprosječnim mirovinama.
Jedan od njih, Ivica Beširović iz Karanca u Baranji, ističe da je bio dragovoljac i da su mu mirovina od 406 eura i životne okolnosti daleko od onoga što bi trebao imati nakon borbe za domovinu. “Nekidan sam bio u ljekarni u Belom Manastiru po lijekove za terapiju. 46,90 eura sam dao za njih i još sutra moram po jedan lijek koji košta 35 eura”, žali se za N1 televiziju.
Alergičar je i dijabetičar, penicilin ne smije primati pa je osuđen uvijek imati lijekove uza sebe. “Kad kupim osnovni set lijekova koje koristim, to je skoro 80 eura. Ta količina lijekova dostatna mi je za tri tjedna, ne za cijeli mjesec. Pa ih ‘razvlačim’ nekako. Kad mi je malo bolje, ne popijem lijek da bih izgurao tih tjedan dana do iduće mirovine pa da opet kupim. Podstanar sam, plaćam minimalnu stanarinu, ali pola mirovine mi ode na lijekove, stanarinu i režije. Ostane mi 200 eura mjesečno. Pa ti živi s time, jedi, snađi se, idi nekamo”, kaže. Ponekad pomogne nekome odraditi nešto pa zaradi neki euro neki, ali samo onoliko koliko mu zdravlje dozvoljava.
Stradao je početkom rata pred policijskom postajom u Čepinu. “Nastradao sam na radnom mjestu, u uniformi, samo što to nije bilo na prvoj crti bojišnice. Da jest, dobio bih status ratnog vojnog invalida. Glava mi je bila razbijena. Zašili su me na brzinu i poslali natrag. Kasnije sam tek osjetio probleme. Padao sam u nesvijest jer su ugrušci ostali u glavi i šetali do mozga sve dok mi u Zagrebu to nisu očistili”, kaže.
Na prvim crtama bojišnice oko Osijeka proveo je 1004 dana. Zato je ponajviše i ogorčen mirovinom koju sada ima. “Osnovica najniže braniteljske mirovine je 339 eura. Na to se dobije dodatak za dane provedene u ratu, u borbenom sektoru. Trebate imati 100 dana u borbenom sektoru i 65 godina ili da ste osoba s inavliditetom da bi dobili braniteljsku mirovinu. Ja imam 1004 dana provedena u borbenom sektoru. Na to dobijem dodatak od 0,493 lipa po danu. I na tom su nas potkradali, zašto nije moglo biti 50 lipa ili jedna kuna? Pa sad u eurima na tih 339 eura osnovne mirovine dobijem još dodatak od 70 eura. Dakle, 406 eura mi je mirovina. A samo lijekove koje moram piti plaćam 80 eura”, govori s gorčinom u glasu.
On je najprije otišao u invalidsku mirovinu, a tek kasnije prebacio se, jer je to omogućeno, na braniteljsku. Bilo je to još prije 2000. godine. “Otišao sam kao policajac u invalidsku mirovinu koja je bila 904 kune, a samo stan i režije tada su me koštali 1.000 kuna. Išao sam svugdje raditi, što god je trebalo”, govori za N1.
Beširović naglašava da je razlika između njihovih mirovina i saborskih ogromna, a dodatno se osjeća izostanak podrške društva i države. “Kako da si sad pred zimu kupim drva za ogrjev? Drva ovdje koštaju 65 do 70 eura metar, a rezanje je 10 eura. Ne mogu, dakle, proći jeftinije od 75 eura po metru, a treba mi deset metara drva. Otkud mi novac za to”, zapitao se.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
