Oko 33 i pol tisuće umirovljenika radi na pola radnog vremena. Mnogi jer s malim mirovinama teško pokrivaju troškove života. Neki pak žele i dalje biti korisni i rad nakon umirovljenja im je zadovoljstvo.
Za Petra Popovića prava bi šteta bila da svoju energiju, talent i znanje ne prenosi i dalje na mlađe naraštaje, iako je već nekoliko godina mogao uživati u blagodatima mirovine. U dvoranu i danas ulazi s osmijehom, iako su iza njega godine igračkog i trenerskog staža. Košarka je za njega ljubav koja se jednostavno ne može ugasiti. Iako je službeno u mirovini, javlja HRT.
“Trenutno se osjećam kao da sam tek počeo raditi, pun sam entuzijazma”, rekao je Petar Popović, pomoćni trener pretkadeta KK Zadar za emisiju Treća dob. Ovaj proslavljeni košarkaš najpoznatiji je po dalekometnim ubačajima. Igrao je osamdesetih pa čak i poslije devedesetih, a nakon igračke karijere, posvetio se trenerskom poslu.
“Vodio sam ja Zadar kada je igrao Euroligu, juniore, seniore, osvojio sve što se osvojiti može. Jesam li trener, pomoćni trener, juniora. kadeta? To me uopće ne zanima. Da ne volim ovo, da mi nije u krvi od mladih dana, ne bih ni nastavio raditi”, kaže.
Trener pretkadeta Zadra više je nego dvostruko mlađi od Petra. Naglašava važnost suradnje trenera svih dobnih skupina. “Mladost donosi energiju, novi žar, nove metode. S druge strane, nemoguće je nadomjestiti iskustvo koje dolazi s godinama rada u košarci. Zato mislim da smo dobar spoj”, ističe Ivan Bais, trener pretkadeta KK Zadar.
Djeca tako košarku uče na dva načina jer spoj je to iskustva i modernog pristupa. Kad bi imali dva mlada trenera sve bi bilo moderno, dva stara to bi bilo nešto na što oni nisu naučili. Ovako imamo dinamiku koju drukčije ne bi mogli dobiti”, dodaje Bais.
U svakom slučaju profitiraju djeca. O treneru Petru govore sve najbolje. “Vidi se da ima jako puno iskustva što se tiče košarke. Vidi se da je i dalje sposoban za rad i da može dobro raditi”, kaže Josip Višić, pretkadet KK Zadar. I djecu učiti “finte” kakvih u udžbenicima nema.
Zahvaljujući sportskom načinu života, moguće i genetici, Petar kaže da većih problema sa zdravljem nema pa je logično pitanje: do kada planira ostati radno aktivan? “To vam ne mogu reći. Sigurno neću doživotno. Dok budem mogao. Stvarno sam razmišljao o tome, ali mislim da ću raditi dok osjećam da pripadam ovdje i dok mogu pomoći”, zaključuje Popović. Sudeći prema viđenom na treningu, dan kada će košarkašku loptu ispustiti, za Petra nije blizu.
