Je li baka-servis užitak, posao ili obveza koja ne vraća uloženo? Na to pitanje već smo bezbroj puta pokušali odgovoriti na temelju razgovora s našim čitateljima. Tema je to o kojoj se raspravlja izvan ovih naših prostora pa tako i britanski iNews upozorava da gotovo dvije trećine baka i djedova redovito čuva unuke, ali i da dio njih sve teže podnosi zahtjeve koje takva briga nosi.
Kada je Hilary Sparks posjetila kćer nakon rođenja prve unuke 2023. godine, toliko ju je preplavila ljubav prema djevojčici koju je držala u naručju da je impulzivno izgovorila nešto zbog čega je poslije požalila. “Bez dadilja. Nema vrtića. Ja ću se brinuti o njoj kad se ti vratiš na posao.” Kći, još iscrpljena i emotivna nakon poroda, odmah je pristala i briznula u plač.
Sparks, sada ima 66 godina i kaže da je tek kasnije, kad se vratila kući, shvatila što je zapravo obećala. “Shvatila sam da sam se obvezala na puno radno vrijeme, a o tome nisam ni razgovarala s mužem.” Razmišljala je o odustajanju od te ideje, ali nije željela razočarati kćer. Suprug ju je podržao. Ipak, volio bi da ga je prije toga pitala za mišljenje.
Milijuni baka i djedova danas se brinu o unucima. Ali to ne znači da svaki od njih to želi ili da se osjeća sposobnim brinuti se o malom djetetu.
“Emocionalno sam izmanipulirana”
Linda ima 70 godina i bila je domaćica. Osjeća da njezina djeca od nje očekuju da se raduje čuvanju unuka, budući da je svojedobno odustala od karijere kako bi podizala njih.
“Odrekla sam se svog vremena, hobija i svake prilike za karijeru kako bih bila majka. Bilo je iscrpljujuće, ali ništa ne bih mijenjala.” Sada je pristala čuvati troje od svojih šestero unučadi 30 sati tjedno. To će trajati sve dok ne krenu u školu jer si njihovi roditelji ne mogu priuštiti plaćanje vrtića ili dadilja. Ostale ne čuva samo zato što žive predaleko, objašnjava za iNews.
Linda se osjeća kao da su je vlastita djeca emocionalno izmanipulirala. “Kći me je stalno pitala želim li da mi stranci čuvaju unuče. Znala je da će me to pogoditi u meku točku.” Ova udovica je isprva pomislila financijski sudjelovati u troškovima čuvanja djece, ali nema dovoljno novca za svo šestero unučadi. Pomagati novčano samo jednoj kćeri i njenoj djeci, bilo bi nepravedno.
“Ljubomorna sam na prijateljice koje ne čuvaju”
Kaže da je nakon dana provedenog s unucima potpuno iscrpljena i da osjeća da propušta razdoblje života koje bi trebalo biti mirnije i jednostavnije. “Ljubomorna sam na svoje umirovljene prijateljice koje dane provode u vrtu ili na tečajevima keramike. Nemam energije i jedva ostajem budna nakon osam navečer. Sve što radim svodi se na hranjenje, presvlačenje, kupanje i igru.”
“Stalno sam u pokretu kad sam s njima. Najdulje sjedim tijekom jednosatne vožnje do njihove kuće i natrag. Očajnički mi nedostaje razgovor s odraslima, a često, kada se vikendom želim naći s prijateljicama, one su sa svojim unucima pa mnogo vremena provodim sama”, žali se Linda.
“Djeca rastu, ali brak pati”
Annie Rowley ima 63 godine. Voli to što ona i suprug David preuzimaju najveći dio brige o unuci. Čak su se preselili 120 kilometara bliže sinu kada je dobio prvo dijete. No ta je odluka počela izazivati napetosti u njihovu braku. “Iako smo odluku donijeli zajedno, suprug mi je rekao da ponekad osjeća gorčinu jer se morao odseliti i udaljiti od prijatelja kako bismo preuzeli čuvanje djeteta”, kaže Rowley.
“Njemu nedostaju prijatelji s golfa, a meni kave s prijateljicama. Sada svaki susret zahtijeva pažljivo planiranje i put od 240 kilometara tamo i natrag.” Intenzitet skrbi počeo se odražavati i na njezino zdravlje. “Kad se čujem s prijateljicama preko Facebooka, često mi kažu da izgledam umorno. I doista se osjećam starije nego što jesam. Primjećujem da sam ukočenija i da mi je ujutro teže pokrenuti se nego prije pet godina.”
Sin joj daje 120 eura tjedno za sve što treba kupiti dok je s unukom, ali ona od tog novca nije potrošila ni centa. “Stavila sam ga na štedni račun s dobrom kamatom i dat ću joj ga kad bude starija. Mene veseli kupovati stvari za nju”, govori za iNews.
Svađe, trzavice, napetosti…
Kada su bake i djedovi duboko uključeni u svakodnevnu brigu, to može dovesti i do trzavica. Svađe se mogu voditi oko svega, od vremena pred ekranima do toga koliko povrća roditelji očekuju da dijete pojede.
Čak se i osnovna pravila skrbi o djeci danas razlikuju od onih prema kojima je starija generacija odgajala svoju djecu. U britanskom istraživanju iz 2021. godine neke su bake bile iznenađene očekivanjem da djeca moraju biti pod stalnim nadzorom. No bake i djedovi koji svakodnevno čuvaju djecu smatraju da bi trebali imati pravo glasa u odgoju, posebno ako su oni ti koji preuzimaju cjelodnevnu skrb.
“Odgojila sam troje zdrave i sretne djece”, kaže Sparks. “Mislim da bih trebala imati određeni utjecaj na to kako se brine o mom unučetu kada sam ja ta koja to radi. Moja kći mnogo roditeljskih savjeta pokupi s društvenih mreža. Ali skrb o djetetu ne bi se trebala temeljiti na onome što je trenutačno popularno, nego na onome što je najbolje za dijete.”
“Snaha me ocrnjuje u grupama”
Roditelji se, s druge strane, često boje prigovora ili mogućnosti da će im bake i djedovi uskratiti pomoć ako previše inzistiraju na svojim pravilima. Ponekad svoje frustracije iznose na društvenim mrežama, kao što je to iskusila Sally. Naime, njena ju je snaha javno ocrnila u jednoj Facebook grupi.
“Prijateljičina kći poslala mi je snimku zaslona objave u kojoj me snaha ocrnjuje jer unuku vodim na kavu s prijateljicama, umjesto da je vodim u igraonice ili grupe za igru. Navodno joj ne obogaćujem život time što se nalazim s ljudima svoje dobi, umjesto da sjedim u hladnoj igraonici i igram se s djetetom”, kaže ova 69-godišnjakinja.
O objavi je razgovarala sa sinom, ali sa snahom još nije. “Bojim se da, ako kažem nešto što će je uzrujati, više neću moći čuvati unuku. To bi mi slomilo srce.”
“Ne mogu više”
Sparks kaže da još nekako izlazi na kraj s jednim unučetom, ali i njezina druga djeca planiraju obitelj pa se pita hoće li svi očekivati istu razinu pomoći.
“Možda sam napravila golemu pogrešku time što sam ponudila čuvati prvo unuče, jer smo suprug i ja iscrpljeni. Ne mislim da bih ponovno mogla prolaziti kroz ispade bijesa, nezgode s kahlicom i stalni nered. Ali kako reći jednom djetetu da, a drugima ne?”
Mnogi bake i djedovi osjećaju da, preuzimanjem cjelodnevne skrbi, propuštaju one radosne trenutke koje imaju manje uključeni bake i djedovi. Linda priznaje da ponekad osjeća ogorčenost prema drugoj strani obitelji. “Oni su zabavni baka i djed. Mogu i biti jer ne nose glavni teret čuvanja. Oni ih vode u zabavne parkove, a ja pomažem oko zadaće. Ja samo želim biti baka. Svoju sam djecu odgojila. To je bio posao s punim radnim vremenom. Sada bih se željela umiroviti”, zaključuje za iNews.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
