Radenko: Tko ima stanove, apartmane i dva auta, ne treba dobiti mirovinu

Mirovinsko osiguranje kakvo poznajemo stvar je prošlosti. U budućnosti će se malo tko moći osloniti na prvostupno državno osiguranje. Umjesto toga, poručuju ekonomski stručnjaci, temelj sigurnosti će biti osobna mirovinska štednja i ulaganja koja će se vratiti kada u poznim godinama izađemo s tržišta rada. No do toga je dalek put.

Ni egzotični trendovi poput F.I.R.E. pokreta, koji promoviraju financijsku neovisnost i mirovinu od ranih tridesetih, jasno je, nisu priča za mase. Ne možemo svi biti ni financijski gurui ni tehnološki geniji koji će debelo unovčiti svoj sretni trenutak. Pa što nam onda preostaje? Naš čitatelj Radenko kaže da Hrvatska mora državnu mirovinu pretvoriti u svojevrsnu socijalnu pomoć za sve njezine građane, ali po australskom modelu.

“Penzija samo onima kojima treba”

“Mirovina je već i sada socijalna pomoć, samo što jedni gladuju, a drugi uz mirovinu imaju kuće s viškom kvadrata, stanove koje iznajmljuju, apartmane, najamnine od poslovnih prostora, druge nekretnine i prihode koji se nigdje ozbiljno ne uzimaju u obzir”, navodi nam pa dodaje: “To nije pošteno jer se polovina penzije isplaćuje iz proračuna, a ne doprinosa.”

“Mirovina treba svakomu, ali je država treba dati samo onima kojima je potrebna”, objašnjava svoju viziju. “Tko ima više nekretnina, apartmane na moru, stanove za najam ili drugu ozbiljnu imovinu od koje može živjeti, taj ne bi trebao primati državnu mirovinu. Neka živi od onoga što ima.”

“Recimo, pisali ste o akademicima kojima svakog mjeseca u džep stavimo po tri-četiri tisuće eura. Je li to potrebno ako znamo da oni još uvijek zarađuju na autorskim pravima, predavanjima, sudjeluju u raznim komisijama i rade do kraja života? Nije normalno da akademiku država daje malo bogatstvo, a da čovjeku koji je radio cijeli život i živi u kućici od 80 kvadrata, jedva da 400 eura mjesečno.”

Godišnja provjera prihodovnog i imovinskog cenzusa

“Smijete se kad netko kaže da su oni s većim plaćama mogli štedjeti, ulagati, kupovati nekretnine ili police osiguranja. Ali to je istina. Nema potrebe da mu država u starosti još isplaćuje debelu mirovinu dok drugi kopaju po kontejnerima da spoje kraj s krajem”, dodaje.

Zato, kaže naš čitatelj koji je dio života proveo “down under”, za mirovinu treba uvesti dohodovni i imovinski cenzus. “Treba gledati stanove, kuće, apartmane, dva ili više automobila, radne strojeve, zemljišta, vikendice, štednju, investicije i prihode od najma. Ako netko ima imovinu vrijednu više od određenog iznosa, mirovina mu se mora smanjiti ili ukinuti. Tako je u Australiji. Ako može živjeti od svoje imovine, ne treba mu državni novac.”

“Također bih uveo gornju granicu mirovine. Nitko iz javnog sustava ne bi smio primati nekoliko puta veću mirovinu od minimalne dok dio umirovljenika živi ispod granice siromaštva. Najviše mirovine treba ograničiti, a razliku preusmjeriti sirotinji. Nije normalno da sustav štiti one koji su već zaštićeni. Uveo bih i obveznu godišnju provjeru imovine. Tko traži novac od države, mora pokazati od čega stvarno živi.”

“Sve to ide iz proračuna”

“Znam da će mnogi reći da su uplaćivali doprinose i da zato imaju pravo na mirovinu. Ali i ljudi s malim mirovinama su uplaćivali. Razlika je u tome što netko danas ima deset izvora različitih prihoda, a netko nijedan. A što se doprinosa tiče, sve to sve više ide iz proračuna pa je i ta priča prošlo svršeno vrijeme”, nastavlja.

“Ja sam za radikalan rez. Državna mirovina onima kojima treba, uključujući i one koji nisu radili. Ako smo socijalna država, nitko ne smije biti gladan. Tko ima apartmane, najamnine i imovinu, neka živi od toga. Tko nema ništa osim svog radnog staža, taj mora dobiti mirovinu od koje može živjeti”, zaključuje Radenko. Kaže, to je jedini način za opstanak društva i socijalne države, iako ni on sam ne bi prošao test prihoda.

Kako točno funkcioniraju mirovine u Australiji, provjerite na ovoj poveznici. Što mislite o modelu koji predlaže Radenko?