Unuk je gej? 11 pravila za razgovor s homofobima

Bake i djedovi često su moderniji, otvoreniji i emocionalno mudriji nego što im se to ponekad priznaje. Mnogi od njih dobro znaju da se ljubav prema unucima ne mjeri time koliko razumiju svaku društvenu promjenu, nego time mogu li biti oslonac kada je djetetu najpotrebnije.

Ipak, ako imaju gej unuka ili unuku, prije ili kasnije mogu se susresti s ljudima koji o homoseksualnosti govore glasno, grubo i nametljivo, iako su im argumenti često slabi, proturječni i više oslonjeni na strah nego na razmišljanje.

I za takve ljude treba imati ponešto razumijevanja jer homofobija je često naučena: iz obitelji, sredine, vjerskog tumačenja, šutnje, srama ili osobnih strahova, ponekad i straha od tuđe ili vlastite slobode. To, dakako, ne opravdava uvrede, ali pomaže ako znamo iz koje pozicije osoba govori. Ipak, granicu trebate postaviti jer vaše unuče nije tema za ruganje, njegova vrijednost nije predmet rasprave, a obiteljska ljubav ne ovisi o tuđim predrasudama.

1. Ne morate sve razumjeti, vaš posao je voljeti

Mi, bake i djedovi, odrasli smo u vremenu u kojem se o homoseksualnosti govorilo malo, ružno ili nikako. S društvenim mrežama i algoritmima koji promoviraju nasilje, nasilnici su dobili megafon pa se ponekad čini da je situacija gora no što je bila. Pogotovo zato što su mreže krcate botovima, lažnim profilima i identitetima koji služe ideološkim obračunima, poticanju nestabilnosti i produbljivanju podjela. U takvom okruženju i baka i djed mogu postati zbunjeni.

Tada možete reći sebi i drugima: “Ne moram sve razumjeti da bih voljela svoje unuče.” Ako vam netko kaže da ne razumije nečiju homoseksualnost ili vašu podršku, odgovor je jednostavan: “Ne moraš razumjeti svačiji život da bi ga poštovao.”

2. Ne dopustite da se razgovor svede na spavaću sobu

Nevjerojatno je koliko su homofobi opsjednuti tuđim intimnim odnosima i kontrolom tuđih spolnih organa. Kao da je cijeli život gej osobe samo pitanje seksa. To je nepristojno, netočno i ponižavajuće.

U tim neugodnim situacijama možete odgovoriti ovako: “Ne opterećujem se time što ljudi rade u spavaćoj sobi niti to zamišljam. Ni tvoj brak ne opisujem kroz ono što radiš u spavaćoj sobi niti to želim znati. Mislim da svaka osoba, neovisno o tomu, zaslužuje poštovanje.” Time vraćate razgovor na ljudsku razinu. Vaš unuk ili unuka nije nečija provokacija, vic ni predmet znatiželje, nego osoba koju volite.

3. Razlikujte pitanje od uvrede

Nije isto kad netko pita jer nešto ne zna i kad netko vrijeđa jer želi poniziti. S prvom osobom vrijedi razgovarati. Drugoj treba postaviti granicu. Ako netko kaže: “Meni je to čudno, objasni mi”, možete razgovarati mirno.

Ako netko kaže: “To su bolesnici”, odgovorite da ne želite raspravljati na takav način o svom unuku koji je vrijedno i dobro biće, dostojno poštovanja i ljubavi. Neke osobe ne zaslužuju da se s njima upustite u raspravu i toga se držite.

4. Ne pokušavajte pobijediti u raspravi

A ako već uđete s nekim u raspravu, cilj nije uvijek da druga osoba odmah promijeni mišljenje. To se rijetko događa preko noći. Ono što trebate postići jest da u vašoj prisutnosti ne govori uvredljivo, pogotovo o vašoj djeci ili unucima.

“Ne tražim da sve razumiješ, ali tražim da ne vrijeđaš!” To je dovoljno. Ne morate imati savršene argumente, podatke, znanstvena istraživanja, povijest, psihologiju i teologiju u malom prstu. Ponekad je najjača rečenica ona najkraća: “U mojoj kući se o gej ljudima ne govori na takav način i točka.”

5. Kad se netko poziva na Boga, vratite razgovor na ljubav i milosrđe

U vjerskim okruženjima često se čuje da “Bog to ne odobrava.” Naravno, ni vi niti vaše unuče niste obavezni živjeti prema tuđim vjerskim uvjerenjima.

Takav razgovor lako ode u sukob oko tumačenja vjere. Umjesto toga, možete postaviti jednostavno pitanje: “Vjeruješ li da te Bog poziva da ponižavaš moje unuče?” Ne morate nikome negirati vjeru. Ali možete jasno reći da se vjera ne smije pretvoriti u dozvolu za zlostavljanje.

6. Kad pitaju zašto se Parada ponosa naziva Paradom ponosa, odgovorite

Ne morate ulaziti u povijest Parade ponosa i zašto se ona baš tako zove jer to vašim sugovornicima neće ništa značiti niti će ih uvjeriti u bilo što.

“Na što su točno ponosni?” Kad postave to pitanje, odgovorite im: “Ponosni su na sebe jer usprkos homofobiji i nasilju uspijevaju biti svoji i autentični. Ponosni su i na svoje prijatelje i obitelji koje ih vole zbog toga što jesu, a ne zbog toga što misle da bi trebali biti.”

7. Kad vam kažu da gejevi kvare djecu, postavite im pitanja

Ljudi se često pozivaju na dobrobit djece, ali ne objašnjavaju čega se zapravo boje. Zato je dobro tražiti konkretan odgovor. “Što točno misliš da će se dogoditi djetetu ako zna da postoje gej ljudi?”

Možete im objasniti da dijete neće postati gej zato što zna da gej ljudi postoje. Ali i da gej dijete može jako patiti ako mu svi oko njega govore da nije dovoljno dobro. To je posebno važno jer možda vaše unuče još nije reklo obitelji tko je. Možda sjedi za istim stolom i sluša viceve, uvrede i komentare na račun gejeva koji mu ostavljaju trajne ožiljke. Jedna vaša rečenica može mu pokazati da ste tu za njega.

8. Nemojte gej osobe prikazivati savršenima

Nije potrebno govoriti o njihovoj dobroti, kreativnosti i humanosti. Mnogi homofobi su upravo prikriveni gejevi koji zlostavljanjem sličnih sebi pokušavaju riješiti unutarnji konflikt. Zato gej ljudi nisu vrijedni poštovanja zato što su savršeni. Vrijedni su poštovanja zato što su ljudi.

Kažite: “Među gej ljudima ima svakakvih ljudi, kao i među svima drugima. Poanta nije da su savršeni, nego da imaju pravo na poštovanje i dostojanstvo kao i svi drugi.”

9. Koristite osobni primjer, ne ponavljajte parole

Kada se govori o “njima”, lako je biti grub. Kada se govori o nečijem unuku, stvari postaju osjetljivije. Kada vaša prijateljica prijeđe crtu pristojnosti, pitajte je: “Bi li to isto rekla da znaš da te sluša tvoje unuče? Kako bi se osjećala da netko tako govori o tvom djetetu?”

Takva pitanja često djeluju bolje od dugih objašnjenja. Ne optužuju odmah, ali osobu prisiljavaju da čuje vlastite riječi iz druge perspektive.

10. Budite spremni za neugodne situacije

Bit će situacija u kojima će vam ljudi govoriti ružne stvari ili čak i gadosti zbog kojih ćete “ostati bez teksta”.

Negdje pospremite ove rečenice i iskoristite ih u takvim situacijama: “Ja svoje unuče volim. To nije tema za ruganje.” “Ne tražim da se slažeš sa svime, ali tražim da ne vrijeđaš.” “U mojoj obitelji nitko nije manje vrijedan zato što je gej.” “Neću slušati viceve na račun ljudi koji se često moraju boriti da ih se uopće prihvati.” “To nije hir. To je nečiji život.” “Nitko od tebe ne traži da budeš gej. Traži se samo da budeš pristojno ljudsko biće.”

11. Nije svaki razgovor vrijedan truda

Neki ljudi zapravo neće htjeti razgovarati s vama, nego će uživati u tome da vas provociraju i nanose vam bol. Posebno se to odnosi na zlostavljače s društvenih mreža. Ako osoba stalno provocira, vrijeđa, ponavlja iste uvrede i uživa u takvom ponižavanju, tada više ne razgovarate s nekim tko ne razumije, nego s nekim tko vam želi nauditi ili pokazati da je superiorniji.

Tada možete reći: “O ovome više neću razgovarati na takav način.” Ili: “Kad budeš mogao govoriti bez vrijeđanja, možemo nastaviti.”

Najvažnije: Volite svoje unuče

Mnogi gej ljudi ne pamte samo uvrede, nego i one koji su im mogli pomoći, a nisu to učinili. Zato su bake i djedovi beskrajno važni. Ne morate znati sve, ne morate postati aktivist, ali morate reći: “Volim te i kod mene si siguran.”

Ako ih drugi napadaju, uzmite ih u zaštitu jer upravo to čini obitelj. Ako im to ne pružite, ako se i sami pridružite napadima, oni će izgraditi svoju obitelj u kojoj će se osjećati sigurno i u kojoj neće biti mjesta za vas.