Mozaik
11 postupaka odrasle djece zbog kojih se roditelji osjećaju odbačeno i nevažno
Postupci odrasle djece mogu povrijediti roditelje i stvoriti osjećaj zanemarenosti, odbačenosti i gubitka bliskosti.
Kad djeca odrastu, odnos s roditeljima prirodno se mijenja. No neki postupci odrasle djece, iako nisu namjerni niti zlonamjerni, kod roditelja mogu stvoriti osjećaj da su postali nepotrebni, gurnuti u stranu, zanemareni ili čak manje voljeni. To može polako nagrizati povezanost i bliskost koju su godinama gradili.
Odrasla djeca možda uopće ne primijete da svojim postupcima povrjeđuju roditelje, dok ih majke i očevi doživljavaju osobno i krajnje su razočarani jer imaju osjećaj da više nemaju važno mjesto u životu onih koji su im najbliži srcu.
Važno je zato da obje strane osvijeste situacije koje roditelje najviše pogađaju i ostavljaju dojam da su “izgubili” vlastitu djecu.
Olako odbacuju svaki savjet roditelja
Odrasla djeca ni ne primijete da već na prvu odbacuju savjete roditelja, iako oni najčešće samo žele biti izvor podrške. Možda roditelji više nisu odgovorni za odgoj, svakodnevnu brigu i pomoć, ali roditeljska potreba da pomognu nikada potpuno ne nestaje. Kad dijete automatski odbije savjet ili reagira kao u tinejdžerskim godinama, roditelj se može osjećati nepotrebno i nevažno.
Naravno, odrasla djeca ne moraju prihvatiti svaki savjet, ali otvoren razgovor i poštovanje prema iskustvu roditelja mogu sačuvati odnos.
Ponašaju se kao da iskustva njihovih roditelja nisu važna
Naš svijet jako se razlikuje od onoga u kojem su naši roditelji odrasli, ali to ne znači da njihova iskustva nemaju vrijednost. Kada odrasla djeca umanjuju ono kroz što su roditelji prošli ili tvrde da njihovo vrijeme nije usporedivo s današnjim, roditelji se mogu osjećati kao da njihov život nije važan. Svatko želi biti viđen i shvaćen, a posebno od vlastite obitelji. Različite generacije mogu imati različite poglede, ali osnovna ljudska potreba za razumijevanjem ostaje ista.
Osuđuju način na koji roditelji žive
Razlike među generacijama često dovode do toga da odrasla djeca kritiziraju roditeljske navike, način razmišljanja ili svakodnevne odluke. Možda im smetaju sitnice poput načina komunikacije, odijevanja, ponašanja ili održavanja doma, ali ismijavanje tih navika roditelje može povrijediti. Kritika rijetko mijenja ljude, ali stvara razdor.
Zaboravljaju važne datume
Kad odrasla djeca zaborave rođendane, godišnjice ili druge važne dane, roditelji se mogu osjećati povrijeđeno. Ne zbog poklona, nego zbog izostanka pažnje. I kratka poruka ili poziv mogu ih usrećiti i pružiti im osjećaj da ih dijete vidi kao osobu, a ne samo kao nekoga tko ga je odgojio.
Ne odvajaju vrijeme za roditelje
Odrasla djeca imaju vlastite živote, obveze i obitelji, što je prirodan dio odrastanja, ali roditeljima i dalje treba osjećaj povezanosti. Kada kontakt postane rijedak, mogu se pitati što se događa i gdje su oni u životima djece. Ne traže roditelji uvijek velike posjete ili stalnu dostupnost, dovoljan je poziv, poruka ili samo fotografija koji pokazuju da nisu zadnja rupa na svirali.
Stalno podsjećaju na stare pogreške
Odrasla djeca imaju pravo razgovarati o teškim iskustvima iz djetinjstva i pokušati ih razumjeti, ali stalno vraćanje na iste pogreške može stvoriti osjećaj da roditelj nikada ne može popraviti odnos. Kad se stare pogreške neprestano spominju bez želje za razumijevanjem i iscjeljenjem, obje strane ostaju zarobljene u prošlosti umjesto da grade bolji odnos.
Uspoređuju ih s tuđim roditeljima
Svaka obitelj funkcionira drugačije, ali odrasla djeca roditelje nerijetko uspoređuju s roditeljima prijatelja, partnera ili poznanika. Zbog takvih se usporedbi roditelji mogu osjećati nedovoljno dobrima i početi preispitivati jesu li uopće bili dobri roditelji,. Zato je umjesto fokusiranja na ono što nedostaje važnije prepoznati trud, namjeru i sve ono što roditelji pružaju.
Zaboravljaju reći “hvala”
Zahvalnost je jedna od najjednostavnijih, ali najvažnijih stvari u svakom odnosu. Kad odrasla djeca ne pokažu zahvalnost za trud, pomoć i ljubav roditelja, roditelji mogu imati osjećaj da se sve što su činili podrazumijeva. Ponekad samo jedna iskrena rečenica poput “hvala ti” može puno značiti.
Zanemaruju obiteljske tradicije
Obiteljske tradicije mijenjaju se kroz vrijeme, ali one jačaju osjećaju pripadnosti i povezanosti. Kada ih odrasla djeca potpuno zanemare, roditelji to mogu doživjeti kao odbacivanje dijela zajedničke prošlosti. Tradicije se ne moraju održavati na isti način kao prije, već mogu dobiti novi oblik, ali ljubav koja stoji iza njih može ostati ista.
Ismijavaju navike roditelja
Odrasla djeca često se šale na račun roditeljskih navika, od načina odijevanja, održavanja doma i drugih sitnih svakodnevnih rutina, ne shvaćajući da to može povrijediti. Postoji razlika između smijeha s nekim i ismijavanja nekoga. Ono što djetetu izgleda kao bezazlena šala, roditelju može zvučati kao poruka da nešto s njim nije u redu.
Ne primjećuju kad se potrebe roditelja mijenjaju
Kako roditelji stare, njihove se potrebe prirodno mijenjaju i često im treba više emocionalne ili praktične podrške. Odrasloj djeci može biti teško prihvatiti da roditelji više nisu jednako vitalni kao prije, ali ignoriranje tih promjena može dodatno udaljiti dvije strane. Stariji roditelji najviše trebaju osjećaj da su i dalje voljeni, korisni i povezani s ljudima koji su im najvažniji.
Pišite nam i vi kakav je vaš odnos s odraslom djecom te što vas može najviše zaboljeti ili razveseliti.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
