Inozemna mirovina: Kako ostvariti pravo za staž iz Hrvatske i drugih država

Osobe koje su dio radnog vijeka provele u inozemstvu ne gube ondje ostvareni staž, ali se sve godine rada ne pretvaraju u jednu zajedničku hrvatsku mirovinu. Svaka država u kojoj je osoba bila osigurana zasebno utvrđuje pravo i isplaćuje svoj dio mirovine prema vlastitim propisima.

Hrvatska primjenjuje europska pravila koordinacije mirovinskih sustava s državama članicama Europske unije, Islandom, Lihtenštajnom, Norveškom i Švicarskom. S Ujedinjenim Kraljevstvom nakon Brexita primjenjuje se poseban protokol, a međunarodne ugovore o socijalnom osiguranju Hrvatska ima i s Albanijom, Australijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Kanadom, kanadskom pokrajinom Quebec, Sjevernom Makedonijom, Srbijom, Turskom i Korejom.

Svaka država plaća svoj dio

Primjerice, osoba koja je radila 20 godina u Hrvatskoj, deset godina u Njemačkoj i pet godina u Sloveniji može ostvariti tri odvojena dijela mirovine. Hrvatska će mirovinu odrediti za hrvatski staž, Njemačka za staž ostvaren u Njemačkoj, a Slovenija za slovenski dio. Isplate ne moraju početi istoga dana jer svaka država ima vlastite uvjete, uključujući dob potrebnu za odlazak u mirovinu.

Inozemni staž ipak može biti važan kada osoba samo na temelju hrvatskog staža ne ispunjava uvjete za mirovinu. Tada se, ako su ispunjeni uvjeti propisani europskim pravilima ili međunarodnim ugovorom, hrvatska i inozemna razdoblja osiguranja mogu zbrojiti radi utvrđivanja prava. Hrvatska nakon toga ne plaća mirovinu za ukupan staž, nego razmjerni dio koji odgovara godinama osiguranja ostvarenima u Hrvatskoj.

Ako osoba uvjete za hrvatsku mirovinu ispunjava i bez inozemnog staža, HZMO može odrediti samostalnu mirovinu samo na temelju hrvatskih razdoblja osiguranja. Kod staža ostvarenog u državama EU-a, Europskog gospodarskog prostora i Švicarskoj izračunava se i razmjerni dio mirovine, nakon čega se korisniku isplaćuje povoljniji iznos.

Zahtjev se podnosi u jednoj državi

Osoba koja živi u Hrvatskoj zahtjev za starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu podnosi HZMO-u. Zahtjev podnesen u jednoj državi smatra se zahtjevom podnesenim u svim državama u kojima je osoba navršila razdoblja osiguranja pa nije potrebno zasebno odlaziti u svaku inozemnu mirovinsku ustanovu. Nadležni nositelji osiguranja međusobno razmjenjuju podatke i svaki donosi zasebno rješenje.

Osoba koja živi u inozemstvu zahtjev u pravilu podnosi mirovinskoj ustanovi u državi svojeg boravišta. Ako u toj državi nikada nije bila osigurana, zahtjev se prosljeđuje ustanovi u državi posljednjeg osiguranja. Pravo na pojedini dio mirovine može se ostvariti tek kada su ispunjeni uvjeti koje propisuje država iz koje se taj dio traži.

Staž je dobro provjeriti ranije

Osiguranik može prije odlaska u mirovinu zatražiti utvrđivanje razdoblja osiguranja navršenih u inozemstvu. HZMO za to ima poseban obrazac na kojem se navode država, poslodavac, mjesto rada i razdoblje zaposlenja. Uz zahtjev se mogu priložiti postojeći dokazi o radu, ali se mogu navesti i podaci o zaposlenju ako osiguranik dokumente više nema.

Pravodobna provjera posebno je važna kada nedostaju podaci o poslodavcu, kada je tvrtka prestala postojati ili kada su razdoblja rada evidentirana pod različitim imenima ili brojevima osiguranja. Inozemna mirovina zato nije prijenos stranog staža u Hrvatsku, nego postupak u kojem više država utvrđuje zasebna prava, a svaka isplaćuje dio koji pripada za staž ostvaren u njezinu sustavu.