Mozaik
Je li pošteno svima ostaviti jednako ako je samo jedno dijete njegovalo roditelje?
Jednaka podjela nasljedstva nije uvijek pravedna, osobito kada je jedno dijete godinama skrbilo o roditeljima ili već dobilo veću financijsku pomoć.
Podjela nasljedstva izgleda jednostavno dok se o njoj govori samo u udjelima. Problemi počinju kada iza jednake podjele stoje djeca koja roditeljima nisu jednako pomagala, već su ranije od roditelja dobivala financijsku pomoć ili imaju planove za obiteljsku kuću koji se kose s planovima koje imaju braća i sestre.
San Francisco Chronicle objavio je anketu provedenu među čitateljima o velikom prijenosu bogatstva sa starijih naraštaja na njihovu djecu. Naime, procjenjuje se da će američki bejbibumeri i starije generacije tijekom idućih 20 godina prenijeti imovinu vrijednu 124 bilijuna dolara. Najviše problema ne očekuje se oko novca koji će ostati na računima, nego oko nekretnina koje nije moguće jednostavno podijeliti.
Nitko ne želi započeti neugodan razgovor
Bianca Neumann već očekuje probleme s kućom koju je njezina baka ostavila troje djece. U njoj desetljećima zajedno žive njezina majka, teta i ujak sa svojim obiteljima, ali nitko nema odgovor na pitanje što će biti kada netko od njih umre ili više ne bude mogao samostalno živjeti.
Neumann strahuje da će sređivanje vlasništva i dogovaranje s rođacima jednoga dana pasti na nju. Stariji članovi obitelji, kaže, ne žele uzdrmati odnose koji zasad funkcioniraju pa razgovor o podjeli kuće stalno odgađaju. Sličan problem već je doživjela nakon smrti svekra koji nije ostavio jasan plan: obitelj je morala sređivati vlasničke dokumente i po ladicama tražiti podatke o njegovim računima.
Kad skrb nije ravnopravno podijeljena
Odvjetnici upozoravaju da sporovi među nasljednicima mogu potrošiti velik dio imovine. Posebno je osjetljivo pitanje treba li sve podijeliti jednako ili uzeti u obzir ono što je svako dijete učinilo za roditelje. Jedno je možda godinama organiziralo liječničke preglede, kupovalo lijekove i odustalo od posla kako bi pružalo njegu, dok su ostali živjeli daleko i rijetko sudjelovali.
Je li jednako uvijek i pravedno?
Sukob postaje gotovo neizbježan kada se nakon smrti roditelja od djeteta koje je pružalo skrb očekuje da kuću odmah proda i novac ravnopravno podijeli s braćom i sestrama. Ako je dijete napustilo posao da bi njegovalo bolesne roditelje, vjerojatno ni neće imati dovoljno novca da isplati braću i sestre ili da si kupi nove kvadrate.
Roditelji bi trebali riješiti stvari za života. Je li novac koji su dali za školovanje, vjenčanje, automobil ili predujam za stan bio dar ili unaprijed isplaćen dio nasljedstva? Treba li više dobiti dijete koje ima slabije prihode, veću obitelj ili je preuzelo obiteljski posao? Univerzalnog odgovora nema, ali šutnja uvijek ostavlja prostor za međusobne optužbe.
Dogovor za života može spriječiti spor
Pravnici zato preporučuju da roditelji svoje odluke pravodobno dokumentiraju i barem okvirno ih objasne odrasloj djeci. Ne mogu zajamčiti da će svi biti zadovoljni, ali mogu spriječiti iznenađenja, nagađanja i svađe oko toga što su zapravo željeli. Jasna odluka posebno je važna kada nekretninu nije moguće ravnopravno podijeliti ili kada bi jednom djetetu trebalo omogućiti da u njoj nastavi živjeti.
Jedna od sugovornica San Francisco Chroniclea nakon smrti majke sa sestrom komunicira isključivo elektroničkom poštom. Roditelji su im, međutim, unaprijed objasnili kako će imovina biti podijeljena pa se barem ne spore oko njihovih želja. Sestre možda neće popraviti svoj odnos, ali sređivanje ostavštine neće dodatno zakomplicirati pitanje tko je što trebao dobiti.
