Plastični ili glineni lonac: Biljci nije svejedno, a ne bi trebalo ni vama biti

Domaći vrtni centri ove sezone nude obilje i glinenih i PVC lonaca. Prvi se često smatraju prirodnijim i zdravijim izborom za biljke, dok plastika ima reputaciju jeftinog kompromisa. Ipak, agronomska znanost ne pristaje na tako jednostavne podjele jer glina i plastika stvaraju različite uvjete oko korijena, a različite biljke traže različite uvjete.

Glina se bolje prozračuje i brže suši

Neglazirana terakota puna je sitnih pora kroz koje prolaze voda i zrak. Stijenke lonca upijaju vlagu iz supstrata, a ona zatim isparava s vanjske površine. Zbog toga se zemlja u glinenom loncu suši brže nego u plastičnom, iz kojega voda uglavnom može izaći samo kroz drenažne otvore, površinu supstrata i samu biljku.

To je prednost kod kaktusa, sukulenata, mediteranskoga bilja i drugih vrsta čije korijenje teško podnosi dugotrajnu namočenost, a traži više zraka. Glineni lonac, uz to, može biti i korektiv ljudima koji zalijevaju često ili previše, no može pomoći i tamo gdje bi se korijen “skuhao” na velikim temperaturama.

Razlika od četiri stupnja

Isparavanje kroz glinu ne odnosi samo vodu nego i toplinu. U istraživanju objavljenom u časopisu Plant and Soil znanstvenici su u šest pokusa uspoređivali uzgoj mladih rajčica u glinenim i plastičnim loncima. Supstrat u glini bio je hladniji za jedan Celzijev stupanj tijekom zimskih noći, dok je pri jakom ljetnom suncu ta razlika bila čak četiri Celzijeva stupnja.

Plastični lonci dali su bolji rast rajčice zimi, kada je dodatna toplina pogodovala korijenu. Ljeti su bolje rezultate dali glineni lonci jer je isparavanje ublažavalo pregrijavanje. To nam govori da lonac koji je dobar u hladnom stakleniku ne mora biti najbolji na osunčanom balkonu u kolovozu.

Važna je i boja. Tamna plastika upija više Sunčeva zračenja pa se supstrat može zagrijati znatno više nego u svijetlom loncu. Akademska istraživanja rasadničkih posuda pokazala su da temperatura supstrata u uobičajenim plastičnim posudama tijekom toplih razdoblja može biti oko šest stupnjeva viša nego u nekim svijetlim i propusnijim alternativama. Zato crni plastični lonac nije dobar izbor za osjetljivo korijenje na cjelodnevnom suncu.

I u plastici korije diše, ali…

Tvrdnja da korijen u plastici ne može disati ipak je pretjerana. Najveći dio kisika korijenu dolazi kroz pore u supstratu i drenažne otvore, a ne kroz stijenku lonca. Ako je zemlja zbijena i stalno natopljena, biljku neće spasiti ni terakota. Ako je supstrat prozračan, a višak vode slobodno otječe, biljka može izvrsno rasti i u plastici.

Drenažni otvor zato je važniji od samog materijala. Agronomi Sveučilišta Illinois upozoravaju i na raširenu pogrešku: sloj kamenčića na dnu ne poboljšava odvodnju. Voda se zadržava u supstratu neposredno iznad kamenja, čime se smanjuje prostor dostupan korijenu.

Bijeli trag nije plijesan

Voda koja prolazi kroz glinu nosi otopljene minerale iz vode i gnojiva. Nakon isparavanja oni ostaju na vanjskoj stijenci kao bijela naslaga koju mnogi ne doživljavaju estetski prihvatljivom, no u nekim prilikama ona može biti “patina” koja dodaje vrijednost cijeloj kompoziciji i prostoru. Ta bijela naslaga najčešće nije plijesan, već izlučene soli iz supstrata i hranjiva.

Težina lonca igra ulogu

Terakota je teža i stabilnija na vjetru, ali se lakše razbije. Ako ostane mokra na otvorenom, voda u njezinim porama može se zalediti, proširiti i raspuknuti lonac ili napraviti da se površina odvaja u ljuskama. Plastika je lakša, jeftinija i jednostavnija za premještanje, ali je UV zračenje s vremenom čini krhkom. Glazirani glineni lonci svojstvima su pak sličniji plastici nego golim terakotnim posudama.

Što odabrati?

Za kaktuse, sukulente, ružmarin, timijan i biljke koje se između zalijevanja trebaju osušiti prednost ima neglazirana glina. Za paprati, spatifilum, kalateju, presadnice i balkonsko cvijeće koje ljeti troši mnogo vode praktičnija je plastika ili glazirana keramika. Na jakom suncu treba izbjegavati male crne posude, bez obzira na biljku.

Zaključno nema najboljeg lonca ni najboljeg materijala. Vrtlaru koji previše zalijeva pomoći će glina, a onomu tko zaboravlja zalijevati bolja će biti plastika. U oba slučaja lonac mora biti dovoljno velik, imati prohodne drenažne otvore i sadržavati supstrat prilagođen biljci.