Razgovor s umirovljenikom Tomislavom iz Zagreba počeo je sasvim običnim temama – cijenama na trešnjevačkoj tržnici i mirovinama. A onda je iznenada uslijedilo ljubavno priznanje. ”Niste jedini koji me začuđeno gledaju kad kažem da sam se zaljubio, ali barem ste nasmijani. Rodbina i prijatelji nisu me lijepo gledali kad su saznali da imam novu ženu u životu jer su bili dobri s mojom suprugom”, govori nam.

Kaže da je sam već četiri godine, a sa 67 godina još je pun života. ”Volim putovati automobilom na duže destinacije, no nije lijepo kad čovjek vječito ide sam. Prošle jeseni nazvao sam bivšu kolegicu koja me prije toga pozvala na proslavu odlaska u mirovinu. Pitao sam je bi li pošla sa mnom u Italiju. I ona je sama pa je pristala”, opisuje nam kako je počela jedna lijepa ljubavna priča u zrelim godinama.

Otvorena ljubavna veza u zrelim godinama

Na putu su se zbližili i sada se često viđaju, no kako priznaje, ne žive zajedno niti to namjeravaju. ”Jednostavno smo odlučili viđati se povremeno i ne forsiramo veliku ljubav. Ugodno nam je kad smo zajedno, ali nemamo ljubomorne ispade ako odemo s drugima na kavu. Nismo se jedno drugome zakleli na vjernost. Naša je veza otvorenija nego što ljudi očekuju. To mi je u redu”, dodao je.

Prije, iskreno kaže, nije bio tako miran. “U mladosti sam bio posesivan, ali čovjek u mojim godinama malo redefinira partnerstvo. Vidio sam i na primjeru drugih da priljepljivanje ne funkcionira, osobito sada kad smo oboje situirani i svatko ima svoj stan, svoju mirovinu, svoj mir. Nemamo zajedničke djece ni imovine, sve nam je posloženo. Zato ni ona ni ja nemamo potrebe za dramom”, kaže.

Ljeto odvojeno, najesen zajedno u Alpe

No kako otkriva, ima prijatelja koji je na izletu preko udruge umirovljenika upoznao ženu koja mu se svidjela i s kojom se počeo viđati, ali je sve puklo kad ju je počeo kontrolirati.

“Poznajem ih oboje. On mi je neprestano govorio da mu se čini kako ona ima još nekoga, a ona se žalila da je bjesomučno kontrolira i da to više ne može izdržati. Ostavila ga je. Meni to u ovim godinama više ne treba. Svatko živi svoj život, a dobri smo si”, zaključuje gospodin Tomislav.

“Zato se moja Nena i ja dogovaramo kao ljudi. Prošli tjedan nekoliko smo večeri proveli u gradu jer se ovih dana održava mnogo događanja koja nas zanimaju. Sada se ona sprema na Pašman gdje joj ljetuju kći, zet i unuci, a ja ću otići u rodnu Slavoniju, kod sestre na nekoliko dana. Najesen se zajedno spremamo u talijanske Alpe, u dio koji još nismo obišli. Volimo brda, a tada više neće biti ljetnih vrućina. Život je lijep otkako je ona u mom životu”, priznaje ovaj vitalni umirovljenik.