Zeleni travnjak više nije mjerilo dobrog vrtlara: Moramo prihvatiti žutu travu

Vrtlari će se morati pomiriti s požutjelim travnjacima, pomalo neurednim gredicama i biljkama koje ne izgledaju savršeno tijekom cijele sezone. Klimatske promjene, sve češći toplinski valovi i nestašica vode mijenjaju pravila prema kojima su se vrtovi desetljećima uređivali i održavali.

To poručuje Sheila Das, voditeljica vrtova i parkova britanskog National Trusta, organizacije koja upravlja s oko 260 povijesnih vrtova. U razgovoru za Financial Times rekla je da se očekivanja posjetitelja botaničkih vrtova, ali i samih vrtlara, moraju prilagoditi klimi u kojoj više nije moguće svaku suhu površinu spašavati obilnim zalijevanjem.

Travnjaci ne mogu ostati zeleni pod svaku cijenu

„Morat ćemo prihvatiti da trava bude žuta. Ne možemo zalijevati travnjake. To nije ispravno, ali ljudima moramo objasniti zašto“, rekla je Das.

Takva promjena posebno je osjetljiva u povijesnim parkovima i perivojima u kojima se uredno pokošeni travnjaci, precizno oblikovane gredice i uklanjanje svakog osušenog biljnog ostatka smatraju dijelom izvornog izgleda. Das ne predlaže potpuno napuštanje takvih površina, nego manje košnje i blaži pristup rubovima i dijelovima vrta koji ne moraju uvijek izgledati savršeno uređeno.

National Trust potiče i postupak poznat kao „odreži i ostavi“. Orezane grančice, lišće i drugi biljni ostaci ne odvoze se iz vrta, nego ostaju između biljaka kako bi se razgradili, hranili tlo i pomogli mu da dulje zadrži vlagu.

Golo tlo dodatno gubi vlagu

Preporučuje se i prekrivanje gole zemlje različitim biljkama, primjerice ispod voćaka. Biljni pokrov štiti površinu tla od izravnog sunca, usporava isušivanje i smanjuje potrebu za zalijevanjem.

Uzgajaj što možeš, a ne što želiš

Umjesto da se pod svaku cijenu održavaju biljke koje teško podnose novu klimu, vrtlari bi trebali provjeravati koje vrste mogu preživjeti vrućinu, sušu i nagle vremenske promjene. National Trust u pojedine povijesne vrtove već uvodi otpornije biljke iz toplijih dijelova svijeta, pritom nastojeći sačuvati izvorni karakter samog nasada.

Organizacija upozorava da bi, bez ozbiljne prilagodbe klimatskim promjenama, do 2060. godine 71 posto lokacija kojima upravlja moglo biti izloženo srednjem ili visokom riziku od klimatskih posljedica. Udio takvih lokacija 2020. godine iznosio je oko 30 posto.

I hrvatski vrtovi morat će izgledati drukčije

U hrvatskim vrtovima prilagodba prije svega znači odustajanje od ideje da travnjak usred srpnja i kolovoza mora biti jednoliko zelen. Često zalijevanje plitko vlaži tlo i potiče razvoj korijena pri površini, zbog čega trava još teže podnosi nekoliko uzastopnih vrućih dana. Rjeđe, ali temeljitije zalijevanje u ranim jutarnjim satima učinkovitije je od svakodnevnog površinskog prskanja.

Promijeniti će se morati i način košnje. Prenisko pokošena trava brže gubi vlagu, tlo se jače zagrijava, a travnjak lakše izgori. Tijekom toplinskog vala zato je bolje kositi rjeđe, ostaviti travu nešto višom i ne uklanjati svaku pokošenu vlas. Tanak sloj sitno pokošene trave može djelovati kao zaštita tla i postupno mu vraćati hranjive tvari.

Sličan pristup vrijedi i za povrtnjak. Golo tlo između rajčica, paprika, tikvica i drugih biljaka izloženo je izravnom suncu pa se brzo pregrijava i isušuje. Sloj slame, usitnjenog lišća, pokošene trave ili drugog organskog materijala smanjuje isparavanje, ublažava zagrijavanje tla i usporava rast korova.

Vrste kojima je potrebno stalno vlažno tlo ili koje teško podnose dugotrajnu žegu sve će češće propadati unatoč zalijevanju. Prednost će dobivati biljke s dubljim korijenom, vrste prilagođene suši te mediteranske trajnice koje mogu preživjeti duža razdoblja bez vode.