Mozaik
‘Ne osuđujem roditelje, ali svojoj djeci nisam željela isti teret’
Julie je odrasla uz znatno starije roditelje i već u dvadesetima preuzela skrb o njima. Iskustvo je snažno oblikovalo njezin pogled na roditeljstvo.
Julie je rođena kad je njezin otac imao 51, a majka 40 godina. Budući da je majka počela pobolijevati u šezdesetima, a i desetljeće stariji otac je imao sve više zdravstvenih problema, već je u svojim dvadesetima preuzela skrb o njima. U to su vrijeme njezina starija braća i sestre bili zaokupljeni vlastitom djecom.
Kasno roditeljstvo iz perspektive djeteta
”U obitelj sam stigla kao neočekivano iznenađenje. Iako su me voljeli i uživali u meni, braća i sestre već su bili stariji tinejdžeri pa sam često imala osjećaj da sam zakinuta za onu klasičnu obiteljsku zajednicu kakvu su imale moje vršnjakinje”, povjerila se Julie za ABC.
Osjećaj različitosti nije imala samo unutar obitelji, nego i u vanjskom okruženju. ”Rođena sam početkom sedamdesetih, u vrijeme kad su ljudi ranije dobivali djecu. Moji su bili znatno stariji od roditelja mojih vršnjaka i to se vidjelo po mnogočemu. Kad bih s ocem otišla u trgovinu, ljudi bi me pitali je li mi to djed. Bila sam svjesna da je moja situacija neuobičajena i da je moram objašnjavati. Danas mladi češće imaju starije roditelje, no tada sam se zbog toga osjećala drukčije od drugih”, kazala je iskreno.
Djetinjstvo pod pritiscima zbog vjere
”Djetinjstvo mi općenito nije bilo lako. U obitelji je bilo i mnogo pritisaka zbog vjere. Otac je pokazivao ljubav na način na koji je znao, a to je da se isključivo brinuo da imamo sve što trebamo. Nježnosti s njegove strane nije bilo. To nam je međutim pokušavala nadoknaditi majka, koja je bila oličenje topline i bezuvjetne ljubavi. Bila je zbilja brižna i privržena”, govori Julie.
Već u dvadesetima preuzela skrb o roditeljima
Nažalost, otkrila je, roditelji su počeli rano i nezaustavljivo pobolijevati. ”Ulogu njegovateljice preuzela sam već u dvadesetima i nosila je više od dvadeset godina. U međuvremenu sam zasnovala vlastitu obitelj i radila na puno radno vrijeme. Uz sve sam vodila financije svojih roditelja, kupovala im odjeću, rješavala im brojne probleme. Nije bila rijetkost da sam na njihove liječničke preglede morala ići s malom djecom”, istaknula.
Sada kad ih više nema, kaže da ne žali ni zbog čega, no svojoj djeci ipak nikada ne bi poželjela da istodobno odgajaju malu djecu i skrbe o starijim roditeljima. ”Sve je to ostavilo fizički i emocionalni trag na meni. Dok su roditelji svima oko nas pomagali tijekom neprospavanih noći s bebama, suprug i ja morali smo sve prolaziti sami, uz dodatnu brigu o oboje mojih roditelja”, rekla je.
Njezini prijatelji u svojim pedesetima tek sada govore da su postali dio takozvane “sendvič generacije”, razapete između brige za djecu i starije roditelje. Ona je taj teret, kaže, nosila puno ranije i u potpuno drukčijoj životnoj fazi.
Zašto je djecu željela imati ranije
Danas Julie ima dvoje djece i zahvalna je što ih je rodila puno prije četrdesete. “Ne osuđujem ljude koji kasnije dobiju djecu, ali meni je bilo važno izbjeći takvu situaciju upravo zbog vlastitog iskustva. Također sam željela da moja djeca budu blizu po dobi jer je razlika u godinama između mene i braće i sestara bila daleko prevelika”, rekla je.
”Nemojte me krivo shvatiti. Roditelji su me voljeli, a i ja sam voljela njih. S braćom i sestrama danas imam blizak odnos. Kad su njihova djeca malo porasla, mogli su preuzeti dio odgovornosti i pomoći mi u skrbi za naše roditelje”, napominje.
Iskustvo koje joj je obilježilo život
Briga o roditeljima imala je, kaže, i pozitivan učinak na njezin život i razvoj osobnosti jer je rano naučila važnost nesebičnog pomaganja drugima. ”To mi je iskustvo puno značilo. No, unatoč svemu lijepome što sam iz toga ponijela, ne mogu reći da mi je bilo drago što sam odrastala uz roditelje koji su već bili u poodmakloj životnoj dobi.”
”Njihove godine obilježile su moj život od djetinjstva do odrasle dobi. Da su bili zdraviji, možda bi sve bilo drukčije. No moja je mladost, umjesto u bezbrižnosti, prošla u stalnoj strepnji za roditelje”, ne krije Julie.
Dodaje kako zdravlje nikome nije zajamčeno te da i mladi roditelji mogu oboljeti, ali s godinama raste vjerojatnost da će trebati pomoć i skrb. “Baš zato nisam željela da moja djeca tako rano u životu nose teret brige za starije roditelje”, zaključuje ispovijest.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
