Prvi stup: Kamo ide vaš novac i koliko uplaćujete za mirovinu

Prvi stup obvezno je javno mirovinsko osiguranje utemeljeno na generacijskoj solidarnosti. U nadležnosti je Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), a uređen je Zakonom o mirovinskom osiguranju (ZOMO) i posebnim zakonima za pojedine skupine osiguranika.

Današnji radnici financiraju sadašnje umirovljenike

Generacijska solidarnost znači da se doprinosima sadašnjih radnika financiraju mirovine sadašnjih umirovljenika. Kada se današnji radnici umirove, njihove bi mirovine trebale biti financirane doprinosima tada zaposlenih generacija. To je takozvani Bismarckov mirovinski sustav koji je iznimno osjetljiv na negativne demografske trendove.

Za osiguranike koji su samo u prvom stupu doprinos iznosi 20 posto bruto plaće. Osiguranicima koji su uključeni u oba obvezna mirovinska stupa 15 posto bruto plaće odlazi u prvi stup, a 5 posto na osobni račun u drugom stupu.

Doprinosi za prvi stup uplaćuju se na jedinstveni račun državnog proračuna i namjenski su prihod za financiranje mirovinskog osiguranja. Budući da prikupljeni doprinosi ne pokrivaju sve mirovine i druga prava koja isplaćuje HZMO, potrebna razlika osigurava se iz državnog proračuna.

U prvom stupu nema osobnog računa

Uplaćeni doprinosi ne vode se kao osobna štednja osiguranika niti se čuvaju do njegova umirovljenja. HZMO vodi podatke o stažu, plaćama i osnovicama, na temelju kojih se priznaje pravo i određuje iznos mirovine, ali ne postoji pojedinačna novčana glavnica koju bi osiguranik mogao podići ili ostaviti nasljednicima.

Zbog toga se doprinosi osobe koja umre prije umirovljenja ne vraćaju niti ulaze u ostavinu. Taj je novac već upotrijebljen za isplatu mirovina i drugih prava tadašnjih korisnika sustava. Ako su ispunjeni zakonski uvjeti, članovi obitelji preminulog osiguranika mogu ostvariti obiteljsku mirovinu, ali ona nije povrat njegovih doprinosa, nego pravo izvedeno iz njegova osiguranja.

Zajednička kasa, zajednički benefiti, ali i rizici

Upravo tako posložen sustav omogućuje i da osoba koja dugo živi prima mirovinu i nakon što ukupne isplate premaše doprinose izdvojene tijekom njezina radnog vijeka. Prvim stupom zajednički se pokrivaju i rizici invalidnosti, smrti osiguranika i dugovječnosti pa odnos uplata i primljenih mirovina nije jednak za svakog osiguranika.

S druge strane, u drugom stupu postoji osobni račun na kojem se prikuplja kapitalizirana štednja koja se pod određenim uvjetima može naslijediti, ali taj stup ne pokriva solidarno rizike kao prvi stup.