Draga Ksenija: Zet je prevelik za moju kći, zato još nemaju djece

Draga Ksenija, moja kći i zet u braku su već sedam godina. Ona je jako sitne građe, a on je za dvije glave viši od nje i ima barem četrdeset kilograma viška. Ja sebe ne mogu ni zamisliti s muškarcem koji je toliko krupniji od mene pa se često pitam imaju li njih dvoje uopće normalan intimni život. Izgledaju jako neprirodno.

Znam da moja kći želi djecu, ali ne ispitujem je jer ne želim gurati nos u njihovu spavaću sobu. Ipak, ne mogu se oteti misli da je možda upravo to razlog što još nemaju djece. Zet bi mogao barem pokušati smršavjeti. Uostalom, i ja imam pravo na unuke.

Trebam li kćeri reći što mislim ili da šutim i čekam da mi sama kaže u čemu je problem? Punica na mukama

“Kako znate da je zet problem?”

Draga Punice na mukama, znam da želite unuke i da vam kroz glavu prolazi svašta, ali zagazili ste u područje u kojem vam nije mjesto. Po njihovoj visini i težini ne možete znati ništa o njihovu intimnom životu, kao što iz sedam godina braka ne možete zaključiti koliko dugo pokušavaju dobiti dijete.

Ne bih mirno podnijela da mi majka, svekrva ili punica otvori takvu temu. Ne sumnjam u vašu dobronamjernost, ali reći zetu da treba smršavjeti kako biste vi dobili unuka je, bit ću prepristojna, grubo. Vaša kći s vama o tome ne razgovara i trebate poštovati njezinu odluku.

Uostalom, kako znate da je problem u zetu? Kako znate da nije u vašoj kćeri ili da problem uopće postoji? Višak kilograma može utjecati na plodnost, ali ne može vam reći što se događa u ovom braku. Možda je sve onako kako oni žele. Želja za unukom je razumljiva, ali unuci nisu vaše pravo. Hoće li imati dijete i što će vam o tome reći, odlučuju vaša kći i zet. Ksenija