Koliko ste uplatili za mirovinu? Hrvatska bi trebala uvesti virtualni račun

„Uplatila sam toliko u mirovinsko da ni za 50 godina penzije ne bih to dobila natrag”, kaže naša čitateljica Marta. Uvjerena je da je s mirovinom koja prelazi 600 eura nakon 40 godina staža – jednostavno pokradena.

Nije ona jedina kojoj je odnos uplaćenog i dobivenog maglovit jer brojni drugi čitatelji tvrde: najbolje bi bilo ukinuti obvezno mirovinsko osiguranje pa neka si svatko uplaćuje sam što želi i koliko želi.

Hrvatski građani zaista mogu provjeriti podatke na kojima se temelji izračun njihove mirovine, ali nemaju jednostavan godišnji izvještaj koji bi uplate povezivao sa stečenim pravima. Takozvani virtualni mirovinski račun mogao bi im pokazati koliko su uplatili i koliku su mirovinu dotad stekli. Neke države Europske unije na taj način postižu veću transparentnost uplaćenog i dobivenog.

Zašto virtualni mirovinski račun?

Istovremeno, u Hrvatskoj još uvijek educiramo umirovljenike kako izgleda sustav generacijske solidarnosti i da prvi mirovinski stup nije osobna štednja niti se može tako interpretirati, prvesntveno zbog svojih socijalnih i osiguravateljskih svojstava.

U stvarnosti se doprinosi zaposlenih odmah koriste za isplatu sadašnjih mirovina, dok osiguranik zauzvrat stječe pravo na vlastitu doživotnu mirovinu te invalidsku i obiteljsku zaštitu. Novac se zato ne nalazi na računu s njegovim imenom i prezimenom kao u drugom stupu. Zato govorimo o potrebi za virtualnim računom, a ne o stvarnom računu kakav postoji u drugostupnoj mirovinskoj štednji.

Koliki je povrat uplaćenog u prvi stup?

Na ovo pitanje teško je odgovoriti, no moguće je izvesti ilustrativnu računicu. Primijenimo li sve današnje parametre, osiguranik samo u prvom stupu iz minimalne bruto plaće od 1.050 eura mjesečno izdvaja 210 eura za mirovinske doprinose, odnosno 20 posto. Kada bismo taj iznos preslikali na 40 godina rada, ukupne uplate iznosile bi 100.800 eura.

Najniža mirovina za 40 godina staža od srpnja iznosi 663,20 eura pa bi taj iznos doprinosa pokrio oko 12 godina i osam mjeseci njezine isplate. Po omjeru staža i mirovine, rekli bismo da upravo gospođa Marta s početka ovog priloga spada u ovu kategoriju.

Moramo još jednom naglasiti da je to samo ilustracija današnjeg odnosa doprinosa i najniže mirovine, a ne zbroj stvarnih uplata nekog umirovljenika. Plaće, stope doprinosa, mirovinska pravila i vrijednost novca desetljećima su se mijenjali.

Račun se ne može izravno primijeniti na malobrojne osiguranike koji mirovinu ostvaruju iz oba stupa jer su u prvi stup izdvajali 15 posto plaće, a preostalih pet posto u drugi. Ipak, relevantan je za većinu današnjih novih umirovljenika, koji sredstva iz drugog stupa prenose u državni proračun i biraju povoljniju mirovinu samo iz prvog stupa.

Račun bez stvarnog novca

Potpunu transparentnost mogao bi, međutim, donijeti spomenuti virtualni mirovinski račun. Na njemu ne bi bio stvaran novac koji se može podignuti ili naslijediti, nego pregled osnovica, doprinosa, staža i mirovinskih prava koja je osiguranik stekao. Građanin bi mogao vidjeti i za koliko mu je svaka godina rada povećala buduću mjesečnu mirovinu.

Dakako, osiguranicima je na raspolaganju besplatan REGOS-ov personalizirani mirovinski kalkulator koji pokazuje dosad stečena prava i projekcije buduće mirovine. Ipak, i dalje nedostaje redovit, automatski i jednostavno napisan godišnji izvod koji bi bez dodatnog računanja povezao uplate sa stečenom mirovinom. Uzor za njegov sadržaj mogao bi biti austrijski mirovinski račun, a za redovito informiranje švedska narančasta omotnica.

Austrija pokazuje stečeno pravo

Austrija ima model koji se čini primjenjivim i na hrvatski sustav. Na austrijskom mirovinskom računu evidentiraju se osnovice i doprinosi, ali je najvažniji podatak godišnje stečeno mirovinsko pravo. Osiguraniku se za svaku godinu priznaje 1,78 posto godišnje osnovice, ranije stečena prava redovito se usklađuju, a njihov ukupni godišnji iznos podijeljen s 14 pokazuje približnu mjesečnu bruto mirovinu.

Švedska ima poznatiji, ali složeniji sustav. Doprinosi se knjiže na virtualni račun i usklađuju s rastom plaća, dok se pri umirovljenju ukupno pravo pretvara u mirovinu prema dobi i očekivanom trajanju života pojedine generacije. Šveđani svake godine dobivaju takozvanu narančastu omotnicu, ali njihov sustav ima i automatski mehanizam koji usporava rast mirovina i vrijednosti virtualnih računa kada imovina sustava padne ispod njegovih obveza.

Austrijski mirovinski račun prikazuje prava iz obvezne javne mirovine, dok švedska narančasta omotnica objedinjuje virtualni račun dohodovne mirovine i stvarni račun kapitalizirane premijske mirovine.

Kako bi mogao izgledati hrvatski model?

S obzirom na dizajne spomenutih mirovinskih sustava, Hrvatskoj bi najviše odgovarala kombinacija austrijskog prikaza stečenih prava i švedskog godišnjeg informiranja. Osiguranik bi na jednom mjestu trebao vidjeti uplate u prvi stup, evidentirani staž, dosad stečenu mjesečnu mirovinu, učinak još jedne godine rada te projekcije za različite dobi umirovljenja.

Ukratko, virtualni račun i dalje bi bio virtualan. Ne bi ulazio u nasljedstvo niti bi se s njega mogao podizati novac, ali bi svakom radniku jasno pokazivao što je uplatio i što je zauzvrat stekao. Rekli bismo da bi to bio mali, ali važan korak za financijsko i mirovinsko opismenjavanje građana.