Muž samo radi, a ja sam stalno sama. Je li ga moralno ostaviti?

Posao je važan dio života, ali kad stalno krade vrijeme od obitelji, može ozbiljno narušiti partnerski odnos. Posebno kad se od jednog supružnika očekuje da bez pogovora prihvati takav način života.

Upravo se u takvoj situaciji našla žena u ranim pedesetima čiji je suprug već više od 20 godina izrazito predan poslu i radi i petkom i svetkom.

„Od početka braka znala sam da je suprug vrlo predan poslu. No sve sam ogorčenija jer ne samo da ostaje dugo na radnome mjestu, nego i kod kuće radi do kasno navečer, a često i vikendima kad se pojavi hitan slučaj. To utječe na naš obiteljski život pa je i kći razočarana. Kada pokušam razgovarati o tome, kaže mi da to jednostavno moram prihvatiti”, požalila se žena psihoterapeutkinji.

„Kako vrijeme prolazi, sve sam manje spremna to prihvaćati. I sama imam zahtjevan posao, a ipak uspijevam uskladiti posao i vođenje kućanstva. On nije loša osoba, samo se pitam bi li mi život bio bolji kad bih bila sama s kćeri, barem dok ne krene u samostalan život. Svjedočila sam prekidima brakova prijatelja svojih godina i čini mi se da je to vrlo teško učiniti, ali možda je to ispravna odluka”, napisala je.

„Stalno se pitam nije li možda trava zelenija s druge strane i ne fantaziram li samo da bi mi život drugdje bio bolji. K tome, jedno smo drugome dali obećanje i obvezali se na zajednički život, pa me i ta obveza muči. Vrtim se u krug pokušavajući dokučiti što je moralno ispravno”, dodala je.

Obećanje su dali oboje

Psihoterapeutkinja Annalisa Barbieri u kolumni za The Guardian odgovara joj da činjenica da suprug puno radi sama po sebi ne daje odgovor na pitanje treba li ostati u braku. Važnije je, ističe, razumjeti što stoji iza takvog odnosa prema poslu, ali i iskreno pogledati što još postoji između njih dvoje.

„Doista morate pronaći način da sjednete i razgovarate o ovome te analizirate probleme koji stoje u pozadini, i to zbog vas oboje. Vi jeste dali obećanje jedno drugome, ali ste ga dali oboje. Pitate bi li vam bilo bolje da ste sami, ali iz onoga što opisujete čini se da vi već jeste većinom sami. Ne znamo čime se vaš suprug bavi niti koliko je doista opravdano to što često mora raditi do kasno i vikendom”, ističe psihoterapeutkinja.

Je li posao način izbjegavanja problema?

„Njegova predanost poslu možda je način na koji osjeća da najviše pridonosi sigurnosti i dobrobiti obitelji, ali takvo ponašanje može biti i način izbjegavanja nečega. A ponekad, moram to reći, može značiti i da postoji neki drugi, tajni dio njegova života. A reći vam da to jednostavno morate prihvatiti nije ni u redu ni prihvatljivo. Ako ne možete razgovarati o onome što vas čini nesretnom, onda to nije partnerstvo”, upozorava.

„Ako ga još volite, potražite stručnu pomoć i pokušajte naučiti kako razgovarati o razlikama i teškoćama. Istodobno, vrijedi razmisliti i o tome kako mu iznosite svoje nezadovoljstvo: ako ono što govorite uvijek doživljava kao kritiku, njegova obrambena reakcija nije iznenađujuća. Ali ni on vam ne pokazuje poštovanje ako vam nikada ne dopušta da razgovarate o stvarima koje vas bole.”

Zavjeti nisu okovi

„Kad supruga opisujete riječima ‘nije loša osoba’, to mi sugerira da možda više ne osjećate ljubav prema njemu. Ako je tako, razdvajanje bi možda bilo najblaže rješenje za oboje”, ističe Barbieri.

Psihoterapeutkinja smatra da je moguće da žena kroz pitanje suprugova rada traži moralno opravdanje za odlazak jer osjeća krivnju što više ne želi ispunjavati obvezu koju je nekada preuzela.

„Razumijem da su zavjeti i obećanja ozbiljna stvar, ali oni nisu okovi. Ako ovaj brak više ne funkcionira za vas, sasvim je u redu to si i priznati”, zaključuje psihoterapeutkinja.