Punice o škrtim zetovima: Imao je tri apartmana, a hranu je krao iz mog frižidera

Priča punice kojoj je zasmetalo što je zet tri tjedna ljetovao kod nje, a nije se sjetio kupiti ni ono što je potrošio, izazvala je brojne reakcije naših čitatelja. Posebno ih je zaintrigirao detalj da su zet i njezina kći na kraju odmora račun za večeru podijelili napola.

Životna savjetnica Ksenija Habunek odgovorila je da joj se zetovo ponašanje ne sviđa, ali i upozorila da dio odgovornosti snosi i kći koja je mogla vidjeti koliko se majka troši oko njih. Među brojnim reakcijama koje su nam stigle našlo se nekoliko iskustava punica koje od zetova očekuju i više pristojnosti i manje škrtosti.

Baka: K meni su dolazili kao u restoran

Čitateljica koja se potpisala kao Baka i mama kaže da joj je cijela priča jako poznata. Njezin tada budući zet dolazio je iz Austrije, dok su ona i kći u Hrvatskoj živjele od mirovine i minimalne plaće. “Čistila sam za njim, kuhala mu po željama, volio je kolače i domaći kruh. Nikad neću zaboraviti, skoro svaki tjedan kod mene bi došla i njegova četveročlana obitelj, a posluživala sam ih kao u restoranu.”

Ona je kod njih, kaže, bila samo dva puta. “Odveli su me na sendvič, a kod kuće su mi skuhali grah i sarmu. Nije sad to bitno, ja sam naučena na sve. Ako je on kupio neki dar mojoj kćeri, ona je njemu morala vratiti dvostruko. Pamtim i da mu je bilo teško pomoći po kući dok je bio kod nas. Tako je bilo par godina pa je nezahvalan otišao tražiti novu žrtvu. Shvatila sam da on i njegovi žive samo na taj način izrabljujući druge.”

Goranka: Moj je krao hranu iz frižidera

Umirovljenica Goranka prisjetila se bivšeg zeta koji je, kaže, imao novca, ali ga gotovo nikad nije trošio na druge. “Moj je bio toliko škrt da se sam tome smijao. Jednom sam ga uhvatila kako vadi hranu iz mog frižidera i stavlja je u svoj ruksak. meni je to bilo neugodno pa sam se povukla da izbjegnem scenu.”

“Nikad nas nije počastio, hodao je u raspadnutim cipelama i poderanim vestama, a mi smo propadali u zemlju od srama. Trebam li reći da je imao tri apartmana koja je iznajmljivao? Odahnula sam kad ga je kći ostavila. Sad ga vidimo samo na dječjim rođendanima na koje donosi najjeftinije darove”, prisjeća se traume.

Šime: Taj brak je osuđen na propast

Šimi je posebno zasmetalo dijeljenje računa za večeru. “Želio bih reći samo jedno, a da pritom ne budem zloguki prorok. Bez obzira na pripadnost različitim generacijama, dijametralnim životnim stavovima i pogledima na život nas i te nove generacije, meni govori da je taj brak osuđen na propast. Prije ili poslije. Mislim da su među njima trenutno prisutni isključivo iskonski nagoni na relaciji muško-žensko.”

Naš čitatelj Šime smatra da će pravi problemi nastati tek kada početna privlačnost oslabi. “Onda slijedi praznina i udaljavanje. Tek to će biti problem, a ne njegovo egoistično kupovanje piva samom sebi i neobaziranje na puničin trud oko ugošćavanja na ljetovanju. Bolje da nisam u pravu, ali ako jesam, bolje da se to što prije dogodi, zbog njezine kćeri.”

Smail: Takav se čovjek ne bi trebao ženiti

Ni Smail nije imao razumijevanja za škrtog zeta. I njega je posebno razljutilo to što supružnici u restoranu svatko plaćaju svoj dio računa. “Takav čovjek se ne bi trebao ženiti niti imati ženu i punicu s takvim krajnje pokvarenim manirima. On sa svojom vlastitom ženom dijeli račun u restoranu napola. Velika sramota. Volio bih ga upoznati.”

Smail se osvrnuo i na pretpostavku da bi takvo ponašanje moglo imati veze s navikama iz drugih kultura. “Poznato vam je da neki zapadnoeuropski narodi imaju taj mentalitet, ali muž i žena i obitelj u cijelosti ne prakticiraju takav primitivizam.”

Željka: “Klince više ne vidimo”

Najtužnija reakcija stigla je od bake Željke. Ona tvrdi da su slične sitnice godinama prolazile bez većeg sukoba, sve dok njezinu suprugu nije “pukel film”.

“Baka sam dvoje prekrasne djece koju više ne viđamo jer je naša kći odlučila da je njezinu mužu važnije otići u trgovinu i na ljetovanju kupiti ono što njima treba, nego pitati svog tatu treba li njemu možda nešto i je li gladan. Moj zet je majstor pa je otuđio našu kćer i naše unuke od mog muža, moje starije kćeri i mene. Rekli bismo: što je izabrala, to će i imati.”

Prema Željkinim riječima, ono što je počelo odlascima u trgovinu samo za vlastite potrebe na kraju je završilo prekidom gotovo svih obiteljskih odnosa.

“Takvo ponašanje trajalo je godinama, sve dok mom mužu nije prekipjelo. Unuke ne viđamo, a u kontaktu smo jedino porukama, i to kad mojoj kćeri sjedne sto eura koje pošaljemo kao poklon djeci. Za sve ostalo ne postojimo.”