Puši i pije kavu, a unuku ne pogleda: Što bake zaboravljaju

Iako se svi nadamo brižnim obiteljskim susretima, nerijetko se dogodi da se druženja s bakama i djedovima pretvore u rutinu u kojoj se unuk ili unuka jedva i primijete. Upravo na to požalila nam se 43-godišnja Eleonora, koja kaže da je očekivala barem malo više pažnje, zanimanja i sudjelovanja svoje majke u životu kćerkice koja danas ima šest godina.

Površan odnos s unukom

”Mama živi u kući na selu, oko sat vremena vožnje od nas. Sama dođe autobusom možda dvaput godišnje na nekoliko dana, ali suprug često vikendom ode po nju pa prespava sa subote na nedjelju. Najveći motiv nam je to što suprug nema žive roditelje, a moja je majka udovica i jedina baka našoj kćeri”, ispričala je Eleonora.

No kako dodaje, mama, koja ima 67 godina, kao da je potpuno u svom svijetu. ”Puši pa sjednem s njom na balkon, ali tome nema kraja. U stanju je provesti pet sati u pušenju i ispijanju kava. Pričamo o njezinim susjedima, velečasnom u njezinoj župi, lošoj opskrbi u trgovini, tračevima o ljudima s kojima sam išla u školu. Čak i o vremenu. Sve, samo ne pogleda unuku, osim što je zagrli kad uđe i dobacuje joj kroz balkonska vrata”, otkriva nam.

Baka ne pokazuje nikakvo zanimanje

Navečer želi spremati večeru ili ode sama prošetati gradom, a sutradan je već u 9 ujutro na nedjeljnoj misi. Poslije se gotovo silom uključi oko pripreme ručka, te nastavlja tračati i uspoređivati gdje je kvalitetnija misa. Nakon ručka i kave već pita kad će je suprug, odnosno njezin zet, voziti kući. Gdje je tu vrijeme s unukom? Djevojčica je stalno sama, mi puno radimo, zbilja sam od bake očekivala više strpljenja”, rekla je iskreno.

”Došlo je do toga da mi se više gotovo i ne ide po nju, ni kod nje. U Zagrebu imamo parkove, muzeje, zoološki, dječje koncerte. Sve bismo financirali, sve bismo organizirali, ali ona ne pokazuje nikakvo zanimanje”, zaključuje Eleonora.

Psiholog: ‘Bake i djedovi, budite znatiželjni’

Psiholog Jeff Segal, koji radi s višegeneracijskim obiteljima, za Psychology Today kaže da je prvi korak pokazati znatiželju prema djeci i njihovom svijetu.

”Znatiželja nije korisna samo djeci koja kroz pitanja upoznaju svijet, nego i njihovim bakama i djedovima jer ih potiče da se ponovno zainteresiraju za ono što ih okružuje. Otvoreni i znatiželjni bake i djedovi obično su manje skloni osuđivanju, prilagodljiviji su i povezaniji sa svijetom općenito“, ističe.

”Vaše ideje su važne“ i ”svijet je zanimljiv i siguran za istraživanje“ poruke su koje, prema psihologu, odrasli šalju djetetu kad pokazuju stvaran interes za njegova pitanja i razmišljanja. Zato bakama i djedovima savjetuje da na dječju znatiželju ne odgovaraju samo činjenicama, nego da ponekad s njima prouče ono što ih je zaintrigiralo.

Važnost usporavanja i strpljenja

Posebno je važna sposobnost odraslih da ne gledaju stalno na sat. ”Znatiželja često nestaje i kad odrasli žure. Nedavno smo supruga i ja išli u šetnju sa sinom, snahom i unukom. Trebalo nam je sat vremena da prijeđemo kilometar. Ali kakav je to divan sat bio! Primijetio sam da kroz oči unuka ponovno gledam goleme platane, grančice na tlu, kao i različite kukce koji pužu po tlu i lišću. Unuk bi svako malo uzviknuo: ”Što je to? A zašto?“, a mi bismo mu objasnili“, prepričao je psiholog osobno iskustvo.

”Usporavanje i zastajanje omogućuju nam da duboko udahnemo i budemo u trenutku, a to je nešto što mala djeca prirodno rade. Zato bakama i djedovima savjetujem da ostanu znatiželjni ne samo prema pitanjima unuka, nego i prema njihovim osjećajima, tumačenjima i idejama“, ističe.

I mali znak pažnje se računa

”Znatiželjna, radoznala djeca pružaju stalnu mentalnu stimulaciju kroz pitanja i igru. Uključivanje u njihov svijet može pomoći bakama i djedovima da ostanu mentalno aktivni, ali i da uz unuke ponovno otkriju osjećaj čuđenja i zadivljenosti koji su možda s vremenom izgubili”, ukazuje psiholog.