Baka je kupila unuku tablet od 397 eura: ‘Stoput mi je na nos nabila cijenu’

Postoji rečenica koja može potpuno pokvariti radost primanja dara: ”Čuvaj ga kao oko u glavi, koštao je 397 eura.” Jednom izrečena možda i ne zvuči posebno neugodno, ali kad se stalno ponavlja iznos, dar počinje zvučati kao račun.

Upravo se to dogodilo Valeriji iz Zagreba kada su svekrva i svekar njezinom šestogodišnjem sinu za rođendan donijeli tablet.

”Razumijem da je to skup poklon, ali nitko ih na njega nije nagovarao. Kupili su mu ga jer isti takav ima petogodišnji unuk njihove susjede koji stalno visi na njemu, zna sve igrice i zovu ga mali mag tehnologije. No tablet, dakako, košta i čim je malome pružila vrećicu s poklonom, bilo mi je jasno da je teško pregrizla izdatak”, opisuje nam Valerija situaciju.

Baka je stalno ponavljala cijenu

”Kad je Leo otvorio poklon, odmah mu je rekla: ‘Sad ga moraš čuvati, jesi me čuo? Baka ga je skupo platila.’ Zatim se okrenula prema meni i rekla kako je danas sve skupo i da je 397 eura stvarno ogroman iznos za tu stvarčicu. U tom trenutku nelagoda je u meni već počela rasti. Zahvaljivala sam joj i govorila da se nisu trebali toliko istrošiti”, prepričava situaciju.

”Za ručkom je ponovno spomenula cijenu dara i rekla da bi stvar od 397 eura ‘trebala trajati dvadeset godina’. Trudila sam se oko ručka i zbilja nije bilo primjereno stalno nam nabijati na nos cijenu. Na kraju sam je, već vidno uzrujana, pitala treba li im dati novac za tablet”, govori Valerija.

Valeriji je napokon prekipjelo

”Nije se zaustavila, već je napomenula da toliko ne košta ni veš-mašina. Pukla sam i prestala biti pristojna. Rekla sam joj da želim da tablet odnese kući pa neka ga Leo koristi kod njih, pod njihovim nadzorom. Dala sam joj do znanja da ga kod kuće ionako neće koristiti neograničeno jer suprug i ja ne želimo da dijete vrijeme provodi pred ekranom te da se naše mišljenje ne bi promijenilo ni da je tablet koštao 400 ili 4.000 eura”, kaže Valerija.

Svekrva je, kaže, nakon toga zašutjela i ostala gotovo uvrijeđena. ”Meni je, međutim, ovo bila važna životna lekcija. Nikada, baš nikada, nikome ne treba spominjati koliko ste platili dar. Ako ste ga nekome poklonili, onda ste ga poklonili”, zaključuje.

Poklon nije račun za naplatu

Za bake i djedove darivanje unuka poseban je i razumljiv način pokazivanja ljubavi, ali dar bi ipak trebao ostati dar. Ako ste za njega izdvojili 15, 50 ili 150 eura, nema potrebe da dijete ili roditelji to osjećaju kao dug koji moraju uzvratiti. Mala djeca još nemaju razvijen osjećaj za vrijednost novca i njima je važnije je li igračka zabavna, kao i da su baka i djed sretni što ih vide. Stalno podsjećanje na cijenu može pokvariti i najbolje namjere.

Zahvalnost se ne može iznuditi

Još je važnije zapamtiti da ni zagrljaj, poljubac ni posebno oduševljenje nisu nešto što unuci duguju bakama i djedovima zbog poklona. Neka su djeca sramežljiva, neka se skrivaju iza roditelja, a neka se jednostavno ne sjećaju bake i djeda ako ih rijetko viđaju. To ne mora biti odbacivanje. Odnos se često gradi polako, kroz igru, razgovor i zajedničko vrijeme, bez pritiska da dijete mora pokazati određenu količinu oduševljenja darom. Djeca nam ne duguju predstavu zbog dara.

Recite što zapravo želite

Problem nastaje kad ljubav općenito počnemo pretvarati u obiteljsku bilancu: koliko smo novca dali, što smo kupili, koliko smo puta čuvali djecu i što smo sve učinili za obitelj. Bake i djedovi, naravno, imaju pravo biti povrijeđeni ako njihov trud prođe nezapaženo, ali umjesto podsjećanja na sve što su dali, puno je iskrenije reći što zapravo žele.

Ako biste voljeli više vremena provoditi s unucima, ljepše je i konstruktivnije reći: ”Voljela bih vas češće viđati”, ”Mogu li odvesti djecu u park?” ili ”Biste li ih doveli na ručak?” Time ćete puno jasnije pokazati da vam je stalo. Na kraju krajeva, unuci vjerojatno neće pamtiti koliko je koštao poklon, nego kako su se osjećali uz vas.