Hrvatski odgoj: Tek kao odrasli shvatili su što im je nedostajalo u obitelji

Što ste tek kad ste odrasli shvatili da nije normalno u svakoj obitelji? Na ovako postavljeno pitanje sudionici rasprave na hrvatskom Redditu najčešće su pisali o nedostatku nježnosti i razgovora s roditeljima.

Među komentarima se upadljivo ponavljaju i iskustva vikanja, svađa te kažnjavanja dugotrajnom šutnjom. Očevi, čini se, nisu bili prisutni i nisu izravno skrbili o djeci, a mnogi cijeloga života preko usta nisu prevalili „volim te”.

„Bilo mi je čudno da se djeca grle, da se igra s njima i da im se govori da ih se voli. Pamtim samo jednu igru sa svojim ocem koja je trajala ravno 15 minuta. Sve što pamtim su svađe i neimaština”, napisala je jedna sudionica rasprave koja je shvatila da je u roditeljskom domu trebala dobiti više ljubavi.

Drugu je iznenadilo kada je shvatila da su drugi očevi djeci kupovali darove; s povodom, ali i bez njega. „Nikad neću zaboraviti kad se prijateljica pohvalila kako joj je tata kupio novu haljinicu. Vidio ju je u gradu i pomislio kako bi joj lijepo stajala. Ostala sam u šoku jer meni moj otac nikad ništa takvo nije kupio. Nikad ništa iz čista mira, samo da me razveseli. A nije niti za rođendan, Božić…”

Nisu znali bolje

Još je jedna korisnica imala slična iskustva, no svjesna je da je otac vodio brigu na drugačiji način. Davao joj je novac kada ga je trebala, vozio ju je kamo je trebalo i kupovao joj je mandarine kada bi ih poželjela. Razgovori su, međutim, bili rijetki, a njezine prijatelje nije poznavao.

„Sjećam se da sam jednom s mamom u petom razredu kupovala tenisice i tamo je bio neki dječak s tatom. Tata mu je donosio tenisice, savjetovao mu je kako da ih izabere. Gledala sam u nevjerici jer nisam znala da očevi to rade sa svojom djecom”, prisjetila se.

Šutnja je nasilje

Neki su pak puno toga zamjerili majkama. Jedan od njih je muškarac kojeg je majka zlostavljala „tihom misom”. Kaže, naljutila bi se pa s njim ne bi razgovarala po mjesec i pol dana. Danas zbog tog traumatičnog iskustva strahuje od odbacivanja u slučaju da se s nekim porječka.

U raspravi se pojavilo i iskustvo korisnice koja je tek nakon osnivanja vlastite obitelji drukčije sagledala svoje odrastanje. „Mislila sam da imam sretnu obitelj. Kad sam u tridesetima osnovala svoju obitelj, vidjela sam koliko su moji bili šupci! Al’ stvarni šupci koji se nisu ni dva posto brinuli oko mene i još su me doslovce odmalena uvaljivali u neke svoje odrasle probleme koje sam ja kao trebala shvatiti ‘jer sam pametna’”, napisala je.

Nije se znala ponašati u društvu

Jedna korisnica pamti i neugodu zbog nepoznavanja društvenih normi. „Bila sam zanemareno dijete, nisu me nigdje vodili. Vodila sam se sama i bila sam socijalni čudak koji je odgajao sam sebe. Kad se samo sjetim koliko društvenih normi i socijalno prihvatljivih ponašanja sam fulala kad sam iz osnovne došla u srednju i neki odrasliji svijet.”

Koliko im je obitelj nefunkcionalna, nekima je pokazala tek ženidba ili udaja za partnericu ili partnera iz obitelji koja je njegovala uredne odnose. Upravo se to dogodilo ženi kad je shvatila da se u suprugovoj obitelji govori „volim te”. Najveći šok bile su joj svekrvine riječi kada je sinu rekla da ga voli i da se čuva. „Osjetila sam to kao šamar jer mi nitko prije muža nije rekao da me voli”, napisala je.

„Kad mi tje moje dijete prvi put reklo da me voli, rasplakala sam se. Bilo mi je jako teško uzvratiti istim riječima”, priznala je.