Unajmljeni unuci postali tražena usluga: plaćeni su 4 eura po satu

U urbanim središtima diljem Indije razvija se nova poslovna djelatnost koja nastoji popuniti prazninu nastalu odlaskom mlađih generacija u druge gradove ili inozemstvo. Riječ je o plaćenim družbenicima, popularno nazvanima ”unajmljeni unuci”, koji prave društvo usamljenim starijim osobama.

U Gurugramu, užurbanom poslovnom središtu, 26-godišnji Roney Raju radi kao ”unajmljeni unuk” starijem bračnom paru čije kćeri žive u SAD-u. Prati ih u svakodnevnim obvezama, odlascima u hram i na liječničke preglede. Anil Budhiraja u osamdesetima je, a kad on i supruga odlaze na tržnicu, upravo im on pravi društvo. ”Od samog početka osjećali smo se ugodno s njim. Imamo osjećaj da nas razumije 200 posto. Trenutačno nam je on obitelj”, rekao je za Al Jazeeru.

Unuk s magisterijem

Ovaj ”unajmljeni unuk” ima magisterij iz socijalnog rada, a o bračnom paru brine se posljednjih nekoliko mjeseci. Kada je stariji gospodin bio na operaciji, vodio je razgovore s liječnicima, pazio da uzima propisane lijekove i zvao par čak i nakon završetka smjene. Njegov poslodavac Gaurav Mittal kaže da mnogi klijenti pratitelje s vremenom počnu doživljavati kao vlastite unuke.

Usluga košta oko 4,33 eura po satu za paket od deset sati mjesečno, odnosno oko 3,90 eura po satu za paket od 25 sati. Neiskorišteni sati prenose se u sljedeći mjesec. Vlasnik je ideju za ovu djelatnost dobio nakon očeve smrti, kada je njegova majka, iako društvena i financijski samostalna, za svaki izlazak ovisila o članovima obitelji. ”Svijet nije uređen tako da su stariji građani u središtu, na marginama su i treba im pomoći”, kazao je.

Starenje je globalni problem

Razlog zbog kojeg stariji traže takvo društvo nije fizička pomoć, nego su zbog usamljenosti željni društva. Stariji od 60 godina čine više od deset posto stanovništva Indije, a do 2050. njihov bi se udio mogao udvostručiti na 21 posto. To znači oko 347 milijuna starijih ljudi kojima će trebati specijalizirana skrb. Među starijima od 60 godina koji žive sami, usamljeno se osjeća njih čak 37 posto Indijaca.

No nije usamljenost problem samo Indije, već je globalni društveni problem. Prema posljednjim podacima Europske komisije, 13 posto stanovnika EU-a osjećalo se usamljeno većinu vremena ili gotovo cijelo vrijeme. U Hrvatskoj je osobito zabrinjavajuća situacija među starijima koji žive sami: prema Europskom društvenom istraživanju, čak 43,7 posto starijih od 65 godina osjećalo se usamljeno većinu vremena.

Željni društva, a ne pomoći u kući

Pratitelji koje unajmljuju stariji prije početka rada prolaze policijsku provjeru, a mnogi imaju obrazovanje iz psihologije, socijalnog rada ili hotelijerstva. Vinay Kumar, koji također obavlja taj posao, kaže da njihova uloga nije samo obavljanje zadataka. ”S klijentima gradimo odnos. Pružamo im podršku i provodimo s njima kvalitetno vrijeme kako im ne bi toliko nedostajali njihovi najbliži.”

Santosh Abraham, direktor jedne od takvih tvrtki, kaže da obitelji najčešće brinu o zdravstvenim problemima i svakodnevnim obvezama roditelja, dok oni sami žele nešto drugo. ”Usamljen sam, nemam s kim razgovarati”, prisjetio se riječi jednog klijenta.

Ponekad je dovoljan razgovor

Najčešći zahtjev, kaže, ljudi ne izgovore izravno: ”Starija osoba nazove i kaže da se ne osjeća dobro. Voditelj skrbi dođe, ustanovi da gospođi nije ništa, a ona ga zamoli da sjedne i razgovara s njom sat vremena. Oni jednostavno žele društvo”, kazao je.

Stariji, kaže direktor tvrtke, žele nekoga s kim mogu igrati karte, otići u kino, hram ili park. Nekima je također lakše povjeriti se neznancu nego vlastitoj djeci. ”S pratiteljem ne postoji nikakav teret prethodnih odnosa. Imali smo klijenta koji je mladiću isprva zatvarao vrata, a poslije ga predstavljao kao sina kojeg mu je sam Bog poslao. Kada je muškarac umro, njegov ga je sin zamolio da sudjeluje u posljednjim obredima”, otkriva.

Važno je kako se stariji osjećaju

Pratitelji moraju znati granice svoje uloge. ”Tu su kako bi pružili podršku, a ne kako bi zamijenili liječnike ili stručnjake za mentalno zdravlje”, kaže Prashanth Reddy, osnivač još jedne od tvrtki.

Psihologinja Shilpa Bandyopadhyay ističe da angažiranje pratitelja ne treba automatski smatrati dokazom da je obitelj zakazala. ”Nije toliko važno tko živi sa starijom osobom, nego osjeća li se ona viđenom, saslušanom, sigurnom, cijenjenom i istinski povezanom s drugima.”