“Kćeri nas posjete dvaput godišnje, na svega nekoliko dana, i tih par dana ne prestaju s prigovorima. Prstom pokazuju na izlizanu kutnu garnituru, žale se da su sjajne fronte kuhinjskih ormarića postale mat i da je na pločicama u kupaonici popucala glazura. Ni kuhinjske krpe ne prolaze bez komentara jer imaju pokoju rupicu. Čak i za metlu su mi rekle da je stara kao Biblija”, nabrajala nam je za nedavnog razgovora naša sugovornica Smilja (79).
“Znate što? Više ni ne primjećujem te stvari. Niti mi je do njih stalo. Kćeri, recimo, vide napuknuti lonac za cvijeće, a meni je baš šarmantan jer ja u njemu vidim samo raskošne petunije”, iskreno se nadovezala ova umirovljenica, bez pokušaja opravdavanja.
Kao da je s godinama sa sebe skinula teret tuđih očekivanja i zavoljela jednostavnost vlastitog doma, onakvog kakav jest. S pohabanim rubovima, ali ispunjen toplinom, uspomenama i mirisom kave koji se, kako kaže, iz njezine kuhinje širi unatoč izblijedjelim frontama.
“Opametila sam se”
“Nekad sam za sve goste čistila kao da mi dolazi inspekcija. Kupovala nove stolnjake, skupe svijeće, prstenje za salvete i glumila domaćicu iz reklame. S godinama sam Bogu hvala shvatila da gostoljubiv dom nije onaj koji je najmoderniji, nego onaj u kojem se čovjek osjeća dobro.”
“Sada pijuckam čaj dok ih čekam umjesto da mokrom krpom prelazim pod. Nimalo ne brinem hoće li mi netko zamjeriti što mi je svaki desertni tanjur u drugom stilu. Takvi smo mi ljudi, teško zaradimo i lako potrošimo, gomilamo nepotrebno, a u starosti se tučemo po glavi pri samoj pomisli na što smo trošili i novac i energiju”, zaključuje.
Nemam razloga za novu fotelju
Slično tvrdi još jedna umirovljenica. Meri (80) je prilično vitalna, ali je također nimalo ne zanima ulaganje u materijalne stvari.
“Zakoračila sam u deveto desetljeće života i što se tiče zdravlja, prilično se dobro osjećam. Ne mogu doduše raditi sve što sam mogla prije, niti sve što bih željela, ali imam obitelj, prijatelje i aktivnosti u kojima uživam. O starosti razmišljam vrlo realno i znam da bih s ovog svijeta mogla otići u bilo kojem trenutku. Zato me neke stvari više jednostavno ne zanimaju”, tvrdi.
“Suprug i ja u našoj kući živimo već preko 40 godina. I kuća i dvorište i namještaj pokazuju znakove istrošenosti. Mogli bismo si priuštiti novi trosjed i fotelje za dnevni boravak, ali ne mogu se uvjeriti da nam to stvarno treba. Moja stara fotelja je udobna, vađenje starih stvari je gnjavaža, ne želim ići u kupovinu, a ne zanima me više trošenje novaca na stvari samo da bih ih imala”, iznijela je svoja razmišljanja.
Takvu promjenu perspektive, ističe, vidi kao jednu od svijetlih točaka starenja. “Čovjek se počne fokusirati na ono što je u životu zaista važno. Ima i važnijih stvari na koje se može potrošiti novac”, dodaje.
Jeste li usvojili ljepotu življenja? Gomilate li još uvijek stvari?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
